Dragi svi, evo ovako, dečko i ja smo u vezi već 3,5 godine na daljinu. Iako je to u početku divno funkcioniralo, ma da je bio i 700 km udaljen od mene nije mi to predstavljalo problem. Prošle godine u 8.mj. mi se činilo da se udaljava od mene, i cijelo vrijeme sam se tješila, i govorila sama sebi da je to možda faza, možda mi se čini itd. No, on se preselio bliže, i od tada smo udaljeni svega 150 km. Mislila sam da će to popraviti situaciju, no dogodilo se nešto drugo. Moji osjećaji su se prema njemu promijenili, više ne osjećam ono što sam prije. Iako sam to uporno vukla par mjeseci i tješila se da će biti bolje, do toga nije došlo. Prije sam mu govorila da to više tako neće ići da ne mogu više podnositi daljinu, da mi prije nije smetala ali da mi sad smeta. On se počeo mijenjati, truditi, više no prije. A meni više do toga nije stalo. Kada smo se zadnji puta vidjeli danima smo se svađali i rekla sam mu da ne osjećam tu ljubav od prije, da se taj žar ugasio... Rekao mi je da zna kako je to jer da je i on to osjećao, ali je odlučio ne reći mi to jer zna koliko bi me to slomilo. Rekao mi je da sam mu to rekla u najgore vrijeme kada prolazi kroz važno životno razdoblje i da ne zna kako će to podnijeti. Kako mu to mogu napraviti, moli me da ostanem s njim. Ne želi se pomiriti sa činjenicom da je tome tako, jer kaže da me još voli. Neznam što napraviti, ostati u takvoj "vezi" ili prekinuti! Moram priznati, da nemam hrabrosti reći mu da je to gotovo, ali isto tako mi se teško ovako navlačiti. Volim da, ali mislim da je to sad samo prijateljski. Inače je jako dobra osoba, i unatoč svemu ne mogu ga okriviti za ništa, jer sam mišljenja da su uvijek dvije osobe krive. Voljela bi čuti vaša mišljenja!