Drage žene, probat ću što kraće opisati situaciju u kojoj se nalazim i svaki vaš savjet je dobro došao.
Pa krenimo... Prije godinu dana ušla sam u kratku vezu sa dečkom starijim 9 godina (ja 20, on 29) i sve se dogodilo jako naglo. Vidjeli smo se nekoliko puta prije prvog spoja, pričali i zaključili da je to to. Da stvar bude gora, on je sin druge supruge sestrinog kuma i povremeno žive u kući do nas (kad kum dođe iz inozemstva), tako da je još teže jer se često vidimo. Ja sam prije njega imala jednu ozbiljnu vezu od dvije godine, a sve ostalo je bilo više neko dopisivanje, odlasci na kave pa čim se pojavi neka mana preko koje ne želim prijeći jednostavno odem da ljude ne zavlačim ako to nije to. Naime, ovo je bilo potpuno drugačije. Ja sam živjela neku utopiju i kada sam rekla svojima za to, oni su mi pokušali objasniti da to nije za mene (i vjerujte, bili su u pravu), ali ja sam bila uvjerena da sam u pravu i na njihovo inzistiranje sam prekinula tu vezu nakon 10 dana i opet smo je započeli pola godine kasnije (dali smo si vremena za razmislit da li to želimo). I tih pola godine kasnije kada je veza trajala 3 mjeseca, on je počeo otkrivati svoje pravo lice. Na površinu su izašle činjenice da je alkoholičar koji pije pa dan, dva poslije ne zna gdje je, da je lijen i da sam mu ja bila više sluškinja nego cura, da me ne smatra ravnopravnom i da ja ovako mlada nemam pravo prigovoriti ako mi nešto smeta. Također, omalovažavao me gdje god je mogao, nabrajao mane i usadio mi strah da nisam dovoljno dobra da ikada više nekoga zadržim kraj sebe. Naravno, čim sam se pobunila, ostavio me preko sms-a. Nakon toga su uslijedili pozivi, poruke, mailovi, ja nisam ništa odgovarala jer sam smatrala da nije zaslužio znati kako sam i što mislim. Sada me se sjeti samo kad je pijan i tada me bombardira porukama, a moj je problem što sam još uvijek slijepa kraj zdravih očiju i kraj svih tih mana, meni se čini kao da je ta veza bila moja sreća. Znam, glupa sam, ali treba mi pomoć da ga zaboravim, da ne mislim na njega i da mi te njegove mane dođu do mozga i da nastavim sa životom.
Eto, to je to, a sada bih vas molila ako imate neki savjet, ako ste proživjele ovo ili nešto slično da mi pokušate pomoći. Hvala od srca!