Drage zene potrebno mi je vaše mišljenje i savjeti. Muz i ja smo u braku 2 godine, nemamo djece i živimo u inozemstvu. Moj muz je bio zaposlen i ostao je bez posla. Dobija naknadu za nezaposlene. Ja ucim jezik, radim praksu u jednoj firmi i nemam nikakvih novcanih primanja. Razumijem da je potrebno strpljenje, ali ja se osjecam uzasno. Osjecam se bezvrijedno. Gdje god dodjem za neki posao govore mi "zasto sam dosla jer ja sam zavrsila fax i nije to za mene". Za moj posao potrebno je savrseno znanje stranog jezika i za to mi je potrebno puno vremena. Osjecam se lose jer se blizi naša godisnjica braka a ja nemam ni za poklon muzu. Moji roditelji i prijatelji žive hiljadu kilometara od mene i nedostaju mi. Jos niko od mojih nije dolazio kod mene jer ja nadjem milion razloga da nedolaze: hladno je, da dodju kad bude ljeto,... a u stvarnosti to nisu pravi razlozi. Pravi razlog je da zelim da dodju, ali nemam novac da im kupim poklone ili nesto sto se njima svidi. Nisam ovako zamišljala svoj zivot. Osjecam se jadno i bespomoćno. Nisam osoba koja ce biti na tudjoj grbaci. Sta da radim? Padam u ocaj i depresiju. Kako da pomognem prvo sebi, pa onda muzu, mojim roditeljima i svima onima koji ocekuju pomoc od mene?