Drage Xantipa, enfant.terrible i suzy, havala na pokusaju pomoci. Suprug je jos do prije jedne godine, samo uspavao sina i tada dolazio u nasu sobu, no sada se u potpunosti seli u krevet sa djetetom. Dijete ni po cemu ne izgleda istraumatizirano, osim sto je pod velikim utjecajem ratnih igrica, koje se zbog brutalnosti ne preporucuju mladjima od 18 god., a koje za vrijeme boravka kod nas svakodnevno igra s tatom i po nekoliko sati. Kada supruga pokusam upozoriti da to nije bas preporucljivo, usutka me rijecima, da se pravim previse pametna i da ja, posto nemam djece, ne znam o odgoju djeteta vise od njega. Kako se onda integrirati u djetetov zivot?