Drage, pozdrav, imam jednog tipa s kojim se navlačim, zabrijemo pa se ne vidimo mjesecima, i tako to traje već 2 god. uglavnom, prije nekih desetak dana vidjeli smo se na nekom kućnom partiju, malo smo popili i opet po tko zna koji put zabrijali.. naravno, toliko me razočarao da sam jednostavno otupila na njegove glupe izgovore zašto on ne može biti u vezi..:/ tjedan dana poslije toga, ja dolazim u kafić, dakle zajednički prijatelj ima svoju promociju, i ja dolazim sa pratnjom, svojim muškim prijateljem. dolazim do toga zajedničkog prijatelja, izgrlimo se i poljubimo, na što ovaj (moj kvazibivši, iako nikada nismo bili u vezi, okreće leđa od mene.. nakon toga ja odlazim sjesti za stol sa svojom pratnjom, a on se okreće kao di sam ja.. dolaze mi njegovi prijatelji redom, ja ovakava kakva jesam, popričam sa svakim, pozdravim se, sve super, s njim-apsolutno ništa!! glavno da smo se tjedan dana prije barili.. ubrzo sjedamo svi za zajednički stol, moja pratnja ga pozdravlja, iako se ne znaju, on opet ništa! ja ga pitam šta mu je, a on da mu je muka, glavno da je prije toga bio normalan i komunicirao sa svima.. ja mu dajem tablete koje sam sasvim slučajno imala u torbici, on kao popije i nakon 20-ak min se diže i odlazi doma, kao toliko mu je mučno.. ja krenem za njim i na izlazu mu govorim da jel on dobro ne vidi, da se dami kao prvo ne okreće leđa, kao drugo svima sam dobra, samo njemu nisam, a on meni da ne fantaziram.. pokupio se i otišao.. šta reći?! jeli normalno razmišljanje da taj lik mene više ne može smisliti, da sam mu toliko odbojn?? kako osoba koja ti takve stvari radi može i dalje biti no.1 bez obzira što mi se nudi masa ostalih.. i da još je te večeri jedan od njegovih kolega pokazao otvorenu zainteresiranost za mene.. dakle, kad se vidimo barimo se, super nam je skupa, onda slijedi svađanje, ignoriranje, i na koncu, bježanje.. kad želim otoreno razgovarat s njim, ne želi, poziv na kavu je odbio..kakva je to osoba??