Drage moje žene, molim vas da mi objektivno procjenite situaciju… Danas sam prekinula skoro dvije godine dugu vezu, i osjećam se kao da ću umrijeti…Bilo nam je stvarno dobro, volimo se, on je uvijek bio tu za mene i trudio se udovoljiti mi…Bio je podrška, oslonac, prijatelj, ma sve sve što žena želi u vezi… Ali nije uvijek bilo tako, već smo jednom prekinuli nakon samo par mjeseci veze jer nam nije išlo. Prekid je trajao mjesec dana, i on je u međuvremenu završio s nekom curom…Nije bilo seksa jer se predomislila u zadnji tren ali bi do toga došlo…U međuvremenu je on valjda shvatio da mu nedostajem i počeo mi se javljati preko fejsa, pozivati me da se nađemo i popričamo o svemu. Ja sam čula što se sve događalo i nisam htjela imati veze s njim…Međutim, nakon par poruka sam popustila, tih mjesec dana su mi bili najgori u životu i željela sam ga natrag…Kad smo se našli plakao je i molio me da probamo ispočetka, obećao je da će biti bolji nego ikad. Pristala sam i tako je i bilo, bilo nam je divno. Međutim, kad je ta cura čula za nas, poslala mi je inboks sa svakakvim lažima o njemu, napisala je da ju je silovao! Ja sam u šoku to pokazala njemu, njega je to slomilo…Naravno da sam vjerovala njemu jer je on a to sve tako olako opisivala i još mi je rekla da nikome ne govorim, a i svojeg dečka znam kao osobu i znam da nije monstrum. A i cura sama po sebi je mala mutljivica i inače je ne volim. Ugl, bila sam uz njega, zajedno smo prolazili kroz to, ona nas se ostavila na miru. Veza nam je bila divna, bilo je tu svađa i svađica oko koječega, ali to je sve normalno…Nikad mi nije uputio nitijednu ružnu riječ, držao me kao kap vode na dlanu nakon svega…Čak smo se i oko braka znali često šaliti, kao kako ćemo biti skupa, kako ćemo zvati djecu itd...Stalno mi govorio i pokazivao koliko me voli, čak mi je prijateljica rekla kako ga je čula da pijan govori prijateljima da nikad prije nije bio zaljubljen, ali da se samnom sve promjenilo, da me baš voli…

I evo sada smo prije par dana imali par svađa oko nekih glupih sitnica koje me smetaju kod njega. Prvi put je dan nakon svađe banuo na vratima i pomirili smo se. Uslijedila je još jedna svađa i danas je opet došao…Namjeravao je ostati jer je donio neke bilježnice sa faksa da prolista prije spavanja. Počeli smo razgovarati…i nekako je taj razgovor sve više postajao težim i težim…

On je inače par puta prije spomenuo da ga sjećanje na tu curu užasno muči i da često o tome razmišlja, prvo jer je s takvim ponašanjem povrijedio mene i što sam trebala prolaziti kroz to, a onda i sebe jer ne može vjerovati da je htio završiti s njom i zna da nije ništa napravio, ali ga sve to skupa ubija u pojam…Inače je užasno osjetljiv, pa mu vjerujem. Ja sam mu stalno govorila da sam prešla preko toga i da ne misli na to, ali očito nije imalo smisla…I nisam znala kako mu pomoći…pogotovo zato što sam ga većinu vremena gledala nasmijanog, a kad bih htjela pričati s njim o tome kad bi ga mučilo, odbijao me, jer sam ja navodno zadnja koja treba slušati priču o tome…

I ugl danas je počeo to spominjati,počeo je vikati da svaki dan misli na to, da ga ubija…Da nije bilo mene tada uz njega da bi poludio, da sam mu ja pomagala…a da mi ništa nije dao zauzvrat. Da mi nema snage jednog dana upoznati mamu i pogledati je u oči nakon toliko puta što sam plakala zbog njega…Cijelo vrijeme sam ga molila da ne prekida samnom, on je stalno govorio da ne želi prekiniti. Plakali smo oboje…ja sam ga molila da ostane i da ćemo sve to skupa riješiti, da ćemo naći način, da ću ga slušati svaki dan kako priča o tome ako će mu biti lakše…Rekao je da mu tu nitko drugi ne može pomoći već da si mora sam izbiti neke stvari iz glave…Da je prekid zadnja stvar koju želi ali da je to u ovom trenu ispravno…I ako on sam ne riješi neke stvari da ih nitko drugi neće riješiti umjesto njega…Stalno sam plakala i molila ga da ostane, i nikako nije uspjevao otići, svako malo bi se vratio do mene i pokušavao me umiriti…Vikao je da ga pogledam, da je rasulo od čovjeka i da se ne može za sebe brinuti a kamoli će za mene…Iako to nije istina, ja sam bila sretna...Na kraju je uzeo jednu od mnogih naših slika iz foto automata i krenuo prema vratima. Rekla sam da se stvarno nadam da je ovo sve vrijedno toga. Cijeli uplakan je rekao da je ovo zadnje što želi napraviti, a zatim je otišao…

Ono što vas želim pitati drage moje je kako da se nosim sa svime ovim?! Nisam stala plakati odkad je otišao, stalno posežem za mobitelom i želim ga nazvati a onda se predomislim…Već mi sad užasno nedostaje i ne znam kako ću izdržati…Hoće li me uopće prestati boljeti, kad već nemamo konkretni razlog prekida?! Nitko nikog nije prevario, povrijedio…Mi se i dalje volimo, kako to onda može proći, jednostavno ne vjerujem u to? Što mislite, hoće li se vratiti…? Što da radim? Ispit mi je za 10 dana, ne da nemam koncentracije, nego sam u neredu…Samo znam da ga želim natrag a ne znam kako da to ostvarim :( Pomozite mi savjetima, molim vas, stvarno ga volim i želim narag…ne možemo ovako završiti :(