drage moje žene!evo šminki ima problem već neko vrijeme...sa momkom sam 2 godine,volimo se,zamišljamo i zajedničku budoćnost,predivan je prema meni...zvuči idilično?ali normalno nije jer ništa ne može bit idilično!naime....mom momku čini mi se fali samopouzdanja i svog "ja".jer,kao prvo o jako malo stvari ima svoje mišljenje,obično prvo čuje druga pa tako i svoje kreira(ne uvijek ali skoro uvijek).ja se na to ljutim i to mu otvoreno kažem,a on se brani govoreći nije svak kao ti,da ima o svemu mišljenje,ja jednostavno dosta puta nemam nikakvo mišljenje!e sad ja san takva da je to meni potpuno nejasno...ni ja nemam o 100% svemu mišljenje,ali o većini stvari ga iman,o nekima ni neman.i mogu još nekako razumit da nema mišljenje o dosta stvari aj,ali ne razumin zašto onda "krade" tuđa mišljenja i prisvaja ih sebi a ne misli tako!po meni je to manjak osobnosti i to mi jako smeta!zatim...stvari mu moran ponovit 10 puta da bi on upamtia!nije glup,dapače,iman osjećaj da me dosta puta uopće ne sluša šta govorim.čuje ali ne sluša,ne svaća!tip samosobe da kad mi nešto smeta ili nešto ne valja nikad neću reć,samo "smeta mi" i točka,već uvijek i objasnim u čemu je problem,nađem kompromis,stvarno se trudim.i on se trudi,ali ne ide dublje u raspravama.drži se ko pijan plota nečega i opravdava se!uvijek san mislila da nam je komunikacija dobra ali više nažalost ne mislim tako...srića,razgovaramo,pojedemo si živce,ali razgovaramo,ali opet on s istim tim problemima!također mi se čini da ima manjak samopouzdanja,jer se boji reć ono šta misli,boji se pitat ako mu je nejasno...rekla sam mu to,i kaže da je možda u tome problem...i vjerovatno je...jer ja iz njega uvijek izvlačim "što je pjesnik htio reć",a to me više umara!to me smeta pogotovo zato šta sam stvarno razumna osoba,bez predrasuda i on to zna,prema tome nema ga šta bit strah izjasnit se!joj ovo san sev napisala ko kupus,nadam se da ćete me razumit....ako nerazumite nešto pitajte me...ugl.moje pitanje vama je šta da radin?volim ga,i kada volimo ljude prihvaćamo onakve kakvi jesu,ali nekad iman osjećaj da ću izludit,da ću iskoćit iz kože jer ne kuži šta mu govorin!ponavljan,nije glup stvarno,ali onda neznan u čemu je problem...ugl.ako imate koji savjet za udjelit bila bi vam zahvalna!