Drage moje, vec nekoliko godina se mucim sa svojim ljubavnim problemom, a to je da se ja ne mogu zaljubiti. Imam 27 god. i bila sam u vezi nekoliko puta. Sve su to bili divni momci, vrijedni paznje i ljubavi. Iako nisu bili fizicki moji tipovi, ja sam krenula s njima u odnos jer mi je jako pasala njihova ljubav prema meni, briga, osjecaj da ja imam nekog. S vremenom sam shvatila da se s mojim osjecajima nista ne mijenja (iako sam ja to jako prizeljkivala al iskreno mogu reci da sam bila poprilicno sigurna da od nase veze na kraju nece bit nista jer nisam bila zaljubljena.) I umjesto da postedim sebe i njega patnje, ja sam se mucila, plakala, davala nam sanse jer su veze usle u naviku iz koje mi je bilo jako tesko izaci. Tim vise sto ti decki meni nisu nista ucinili nazao, dapace, voljeli su me neizmjerno, a ja sam voljela tu njihovu ljubav prema meni, a ne njih. Nikad to sebi nisam oprostila jer znam da sam svjesno zavlacila te osobe iz sebicnih razloga. Inace sam nesigurna osoba, bez samopouzdanja i cijeli zivot tragam za ljubavlju i zelim osjetiti to sta vecina ljudi osjeti kad tad.. Zato i ulazim u veze s krivim osobama. Ali dosla sam do stanja kada vise ne mogu ovako. Zelim osjetiti pravu ljubav. Zelim se i ja konacno zaljubiti. Pokusavam shvatiti gdje je problem, je li u mojim partnerima koji jednostavno nisu bili za mene ili je u meni neki problem , u mom nepoznavanju , nesigurnosti, neprihvacanju sebe koja se onda odrazava na tome da ja sama ne znam sto bih htjela, kakvu osobu bi htjela jer i ja sama nisam definirana ko osoba i onda radim pogreske. Znam da sam osoba puna topline i ljubavi koje zelim s nekim podijeliti al je ne mogu i ne znam dati. Odnosno ne mogu sebe "natjerati "da nekoga zavolim kao osobu zbog njega samog, a ne kao osobu u cijem drustvu uzivam samo zbog osjecaja "ljubavi" koju ta osoba meni pruza. Jako me to muci i proganja i nadala sam se svih ovih godina da ce se nesto promijeniti ali evo nasla sam se u 27.godini ,a nikad se nisam zaljubila. To me frustrira i jako rastuzuje. Pogotovo kad vidim ostale sretne parove koji ulaze u veze, zaljubljuju se,odljubljuju, nemaju s tim problema. Ponekad pozelim da se i nesretno zaljubim, samo da osjetim taj osjecaj, da znam da ja to mogu. I iskreno, strah me zbog buducnosti, da cu ostati sama. Smatrate li da je iskljucivo problem u meni? Nadam se da ste razumjeli sta zelim reci i molila bih za vase misljenje, savjet :)