Drage moje, u zadnje vrijeme mi se cini kao da imam problem karakternog oblika, pa vas molim da mi kazete dali ste slicno ikada prolazile. Imam 24 godine, studiram,imam dovoljno prijatelja i poznanika, cesto se krecem u drustvu, i nikad nisam imala s nikim svade-smatram da sam fer, korektna i da me zbog toga vise-manje svi vole i da im je ugodno u mome drustvu! No kad je rijec o deckima, kao da nemam granicu i svoje ja. Imala sam vezu od 3 godine, nakon prekida ja sam plakala, kunila, molila, nisam se mogla prestati javljati i slat mu poruke. Znala sam da je to vrlo plitko od mene, i da nista ne postizem ali nisam se mogla kontrolirati. Za takvo ponasanje nakon sto sam ga prebolila, kao razlog sama sebi sam rekla da je vjerojatno zato jer mi je bio prva ljubav, tuga i ocaj su nadvladale zdrav razum. Nakon njega nalazila sam se sa jednim deckom, bili smo kao u nesluzbenoj vezi, on se ohladio, malo sam i ja, ali ipak nisam ga htijela izgubiti za skroz, tako da sam mu se i dalje javljala. Vidjela sam da nema zelju pricati i druziti se samnom, ali ja to kao da nisam mogla prihvatiti, i dalje sam mu se javljala, kao da nemam granice, nikad stati! Sada smo dosli do trena kada me prakticki izbjegava, sto me boli jer ispada da sam luda. Ne da ispada vec ocito je da jesam, dok zapravo totalno suprotno sam, kao sto sam vec spomenula imam prijatelje i muske i zenske koji me cijene i skojima sam svakodnevno u kontaktu, i ne osjecam kao da me izbjegavaju stovise, cesto me i hvale i imaju samo najbolje za reci o meni. Dali je netko imao slicnu situaciju,bojim se da nisam mozda posesivna osoba, sto ce svakako ugroziti i sve moje sljedece veze.