Drage moje u vezi sam skogo dvije godine, živimo zajedno, za mjesec dana se ženimo i predivno se slažemo. Jedino što me smeta kod mog budućeg supruga je to što on uoće nema potrebu za prijateljima. Dok sam je potpuno drugačija, volim društvo. E sad kada neka moja prijateljca ima rođendan ili njezino dijete, on ide samnom, ali samo reda radi. Isto tako jednom godišnje na moj rođendan dođu moji prijatelj kod nas i sve je ok. No ako nije ničiji rođendan, on nema potrebu za druženjem. Ja bih bila sretna da neki njegov prijatelj sa ženom dođe kod nas, ili da mi idemo tamo. Upoznala sam jednog njegovog prijatelj ( odnosno više prijatelja njegovog brata) i njegovu suprugu i stvarno su jako dragi ljudi. On se sa tim čovjekom druži jedino kad ga nazove brat i on organizira nekakvu jutarnju kavu da se malo vide. E sad se mi ženimo za mjesec dana i on praktički nema koga pozvat, osim mame, tate i brata. Jedva je našao kuma, čovjeka kojeg nije vidio najmanje tri godine. Moram priznat da ja tog čovjeka još uvijek nisam upoznala. Njemu je ovo drugi brak, dok će meni biti prvi. Njegovu prvu svadbu organizirala je njegova mama i pozvala 100-tinjak ljudi. Mi smo se dogovorili da nećemo raditi veliku svadbu, nego samo uži krug rodbine i prijatelja. Mojih će biti 30-tak i to moja uža rodbnina i jako dobri prijatelji, dok on nema koga pozvat osim mame, tate, brata,šegorcu, kuma i njegovu suprugu ( nažalost ih još nisam uspjela upoznat) i tog frenda sa ženom ako ga sretne. Malo sam tužna jer osječam kao da se samo ja udajem, a ne nas dvoje. Kako da malo socijaliziram svog dečka i da ga uvjerim da su prijatelji sastavni dio života. Ne tražim da svaki vikend moramo kod nekoga visit, ili da stalno moramo imati goste, ali ipak bi se trebali imat jedan ili dva para zajedničkih prijatelja. Jesam li u pravu? Oboje imamo 36 godina.