Drage moje, u maloj sam dilemi ... vec sam godinu i pol u vezi sa deckom kojeg puno volim, a i on mene. Ili se barem tako cini na prvi pogled. Mozda je do mene, cjepidlacim i izmisljam problem, al to me dosta muci, a decko ne razumije kako se osjecam i tvrdi da izmisljam. Radi se o tome da se on cesto "inati" sa mnom. Recimo kad ga zamolim da ucini neku sitnicu za mene, koja mu ne iziskuje nikakv fizicki napor ili financijski trosak, on to odlucno odbije. Na primjer, neki dan smo setali i pocela je padati kisa, i on je odbio uzeti moj kisobran i nositi ga dok ga ja drzim pod ruku radi toga jer je kisobran imao cvijetni dezen ... navodno. Takodjer cesto u razgovoru kada osjeti da zelim da kaze nesto odredjeno, on namjerno kaze nesto deseto, i cak mi se cini da uziva u tome. Ne shvatam taj neki bezrazlozni prkos, zasto ne moze uzivati u tome da mi udovoljava? Zasto ne moze pozeljeti uraditi nesto zato jer ja to zelim? Je li to mjerilo ljubavi? :/