Drage moje pozdrav...dok pišem ovo ronim krokodilske suze...nemogu vise ovo izdrzati...u braku sam 3 godine...a muž mi je kao dijete u zadnje vrijeme...sva odgovornost je na meni....njemu je sve kako cemo lako cemo...trebali smo jutros ici na put imali smo nekih obaveza 500 km od kuce,a on je gospodin otiso u firmu da vidi nesta i kao moro je ostat radit...mrzim neodgovornost...puknit cu...sta da radim...nemojte mi samo reci da probam pricat s njime,jel pricam svaki dan,ali on me ne dozivljava i samo svoje zivce kidam...ja nisam neki kontrolor,ali on se u zadnje vrijeme poceo ponasat kao da ga za sve boli briga...sva sreca da nemamo dijece jel ne znam kako bi to sve izdrzala...preemotivna sam...a on me zapostalja,preko tjedna radi cim dodje kuci ide spavati,vikende provodi kod staraca,seks nula bodova jel spavamo u odvojenim sobama,pošto strasno hrce i ja ne mogu po noci spavati...treba mi mira,ljubavi,njeznosti,paznje,jel trazim puno????molim vas dajte mi nekakav savjet,sta da radim....unaprijed hvala...