Drage moje,

pisem vam u nadi da cete mi moci dati koji savjet jer ni sama vise nisam pametna. Naime, sviđa mi se kolega s posla. Oboje smo solo, meni je 24, a njemu 28. Zajedno radimo nekih godinu dana, a ja sam zadnjih 7 mjeseci primjetila da na njega gledam drugacije (iako od trenutka kad sam ga ugledala, moja pomisao je bila da je baš zgodan). Zivimo u razlicitim gradovima (nekih 50 km udaljenosti) no posao nam je takav da se dosta cesto vidjamo i komuniciramo mobitelom. No, u posljednjih 3 ili 4 mjeseca nasa komunikacija je sve cesce, a nema veze s poslom, vec se cujemo privatno...Dopisujemo se satima ili razgovaramo dosta dugo. Npr. prije mjesec dana on je bio na sluzbenom putu izvan zemlje i jednu vecer smo proveli vise od dva sata na skypu. Nasa komunikacija kada smo u drustvu uglavnom funkcionira kao "svađa" i temelji se na međusobnoj provokaciji (zapravo se ponasamo kao djece), dok kada smo sami zezamo se, ali i ozbiljno razgovaramo. Ponekad stvarno pomislim da tu ima i nesto s njegove strane. Onda nakon perioda ucestalog dopisivanja i razgovora, nastupaju periodi kada se npr. ne cujemo po 10ak dana. Tada pak pomislim, da mu je stalo, pisao bi. Inace, on mi uopce ne djeluje kao tip koji ne bi igrao otvoreno, a i po godinama mi se ne cini netko sramezljiv ili neiskusan. Otakako zajedno radimo, znam da nije ni s kim bio, a nedavno sam od njega saznala da u vezi nije bio pune 3 godine. Ja sam prije nekih mjesec dana zapocela "vezu" s jednim deckom, no sve sam prekinula nakon 15 dana jer sam shvatila da ne prestajem misliti na kolegu. I to je zapravo ono sto me najvise brine... Da gubim vrijeme u nadi da bi nesto moglo biti izmedju nas, a zapravo nema nicega. S druge strane, kao da ne zelim odustati dok ne saznam kakvi su njegovi osjecaji, a to ne mogu nikako prokuziti. Inace sam tip osobe koji uglavnom igra na otvorene karte, kad mi se netko jako sviđa, kažem mu to, no u ovom slučaju me strah posljedica po posao i našu daljnju poslovnu komunikaciju. Cure, sto vi mislite?