Drage moje ! ovo ce zvucati kao da pise klinka ono u vrhuncu puberteta.. i mozda ovo cak ni nije problem, mozda cak ni ne ide pod ovu rubriku...ali zbilja trebam neki orginalni savjet...naime, ja sam studosica, 23 godine...on decko koji radi u ducanu ispod moje zgrade...vjerojatno isto studos jer radi u kasnijim satima i honorarno...kad sam ga prvi put ugledala, gotovo..sva sam se presjekla od neke kemije.....svaku vecer idem u ducan, vise nije ni stvar u cigaretama ,ni u cipsu, idem da bih njega vidjela.... najljepsi muskarac koji postoji valjda..... e sad....namjeravam mu prici, pozvati ga van, zapoceti bilo kakav oblik komunikacije ali svaki put mi se noge odsjeku.... i odustanem...sigurno se pitate da li ja osjecam nesto s njegove strane....ne znam....ja glumim kao da sam hladna. kao ono ...ne zanima me...a opet nekako cini mi se da i on klika na mene.... i kad me sretne na ulici u kvartu, obavezno me pogleda,pozdravi.....zbilja nisam imala nikad problema s pristupom deckima, privlacna sam..nisam neka sramezljivica, uvijek zbijam sale s frajerima...ali kad udjem u ducan kod ovog momka, sva se zaledim ! eto.... pa ako imate bilo kakav savjet, ideju...kako da mu pridjem...da ga upoznam....mozda da ga pozovem na kavu ???? malo me plasi taj izravan kontakt prema njemu, ne znam zasto :( htjela bih mu na neki orginalan i duhovit nacin uletjeti ;) jer on je ipak stranac....mozda voli nekog, mozda je gay..svasta moze biti...pomagajte, cure, zene....unaprijed zahvaljujem svima.... i veliki pozz od zaludjene studosice !