Drage moje, nalazim se u jednoj kompliciranoj situaciji... Naime, od ljeta sam u vezi s muškarcem koji živi u inozemstvu. Zaljubili se na prvi pogled, ja znam da je on onaj pravi, on zna da sam ja prava za njega. Za sad odlično funkcioniramo, došao je već 2 puta u Hrvatsku zbog mene. On u inozemstvu radi, a ja tu studiram. Razlika u godinama je 14, ali to mene ne muči... Doduše te godine muče moje roditelje i sestru. Postoji još jedan problem o kojem neću sad govoriti, ali moja obitelj nikako ne odobrava tu vezu, i moramo se skrivati. Moje pitanje je da li bi se vi borile za svoju ljubav ako mislite da je prava?! Nakon završetka faksa, ja se selim k njemu u inozemstvo, tamo ću naći posao, on se već počeo raspitivati gdje bi mogla raditi, da li bi trebala polagati kakve razlike u ispitima itd. ... Znam da moja obitelj to nikako neće prihvatiti, ali čim dobijem diplomu u ruke, ja imam svoj život i mogu raditi šta hoću... Ne želim da izgubim pravu ljubav zbog obitelji. Jer naposljetku neću cijeli život živjeti s roditeljima, nego ću živjeti s odabranikom svog srca. Što vi mislite o svemu tome? Ja znam da naša veza savršeno funkcionira, svako jutro čim se probudi pošalje mi poruku, dok je na poslu kolege ga slikaju i onda mi šalje slike da vidim kako mu je na poslu, čim završi s poslom zove me, čim dođe doma, piše poruke... Znači čujemo se stalno... Vjeran mi je, i ja sam njemu vjerna. Da li se isplati boriti? Još 3 godine moramo ovako funkcionirati i trpjeti gradske tračeve, moju obitelj itd. Hvala vam unaprijed!