Drage moje, nadam se pomoći. Evo ovako, prije skoro mjesec dana sam prekinula s dečkom vezu od skoro dvije godine. Dakle, svaki put kad bi se posvađali, ja bih prva zvala. Sad sam očekivala da če on mene nazvati, ali ništa, tako da se nismo ni čuli od prekida, ja se njemu neželim prva javiti jer imam ponos, iako bi i nakon tolko vremena voljela da me nazove, ispriča se, i da razgovaramo, pošto smo u različitim gradovima, radi mog faksa, nemožemo se nigdje ni sresti, izbjegavala sam otič doma, jer sam i ljuta na njega, da nakon 2 godine, nemožemo ni normalno popričat, trenutno ni sama neznam jel bi da se pomirimo il bi krenila dalje, volim ga stvarno ga volim, svaku noč ga sanjam, plačem kad niko nevidi, patim jednom rječju, al strah me ako se pomirimo da če on opet biti onaj stari, da če opet biti tako, strah me ako se ja njemu prva javim da nebude da se ljepo izrazim bezobrazan, da me ne od****. Dal da idem dalje sama, i da ga i dalje volim, pokušam bez njega, što da radim,fali mi njegov ljep pogled, dodir nježan, poljubac, fali mi ono ljepo što smo imali, unatoč tim problemima, i ružniim stvarima, bilo nam je i ljapo, nadam se d a čete mi pomoč, unaprijed hvala. Pusa!