drage moje,nadam se da ce mi netko dati koliko toliko dobar odgovor kako bi prestala sumnjati u sebe....dakle u braku sam vec 11 godina sada imam 29.. i imam dvoje djece od samog pocetka moj brak nije funkcionirao,bilo je tu ljubavi ali i svađe,suza a i pao bi i poneki samar,njegova obitelj i uza i sira gledala je da me u svakoj situaciji sto bolje uvrijedi a on nikad nije stao na moju stranu,kad sam plakala znao je samo reci da se skuliram i ne cmoljim bezveze,njegov tata mi je rekao da sam balavica i da je najbolje da djecu ostavim njemu da se on brine o njima a da ja nestanem jer sam ionako samo nesrecu im donijela ,te da se nemam prava nazivati zenom jer sam rodila na carski:( moj m nikad nije stao na moju stranu pa ni tad..... svaka uvreda i ruzna rijec na meni je ostavljla traga,trudnocu sam provela u bolnici a nitko mi nije ni poruke poslao da vidi kako sam,u meni je sve umrlo sad sam na antidepresivima vec 4 godine....zelim otici ali me mm uvjerava da sam za sve ovo sama kriva pa sam vec i sama pocela vjerovati u to....na svojoj strani nemam nikoga cak ni svoje roditelje jer kako oni kazu tu bar imam krov nad glavom....moja dusa je prazna i vise nisam u situaciji da razmisljam normalno...nemam prijateljice jer mom m nijedna nije odgovarala za njega su sve bile kurve, cak je i meni rekao da sam drolja i da se jeb....okolo a ja cak nikuda niti ne idem jer mi on brani.....sto i kako dalje molim vas savjet:((((