Drage moje, ja sam pala u depresiju totalno....Inače imam 21.Pomalo preozbiljna za svoje godine, što fizički, tako i psihički, nakon mnogo neuspjelih veza, krivih tipova, sretnem dečka(od 25)-svih osobina baš rađen po mojoj mjeri...fizčki privlačan, a kao osoba da ne pričam, ma sve divno i krasno, kratko rečeno da vam ne nabrajam. Jednostavno san snova.Zaljubljenost pala s obadvije strane, saznala sam napokon u životu što znači blagostanje i sreća te mir u duši...Pijemo kave već 2 tjedna, prvi poljubac pao prije 3 dana....da on meni nije rekao sinoć kako je 6 mjeseci u braku jer je morao oženiti curu kojoj je napravio dijete, ali da je to samo brak na papiru, zbog djeteta on izvršava svoje obaveze, ali da tu nema sreće.Kao i on je našao pravu osobu o kakvoj sanja, i želi da ostanem uz njega...da se sve može riješiti. Ja kao dobro odgojeno dijete, automatski mi mozak govori da se maknem, ne petljam u ničiji brak(bar sam ja uvijek se držala one-svoje, ne dam, tuđe ne ću)...ali srce....srce je problem...Boli me laž, boli me jer opet nemam sreće....ma boli me sve...