Drage moje curke! Imam jednu situaciju koju neznam kako riješiti, osim biti strpljiva. No, strpljenje mi nije baš jača strana pa vas molim da mi kažete mišljenje o mojoj situaciji. Naime, u vezi sam na daljinu godinu dana. U vezi koja je bila prekrasna do prije tjedan dana. Tada mi se moj dragi jednostavno prestao javljati, točnije bilo je tu i tamo koja neodređena poruka, ali razgovora nije bilo. Nakon pet dana me nazvao i rekao mi je da mu je kćer (iz prošlog braka) jako bolesna, da je potpuno u komi (on), da ga je to jako pogodilo, da želi biti sam, da ne želi i ne može sa nikime razgovarati, da mu treba vremena. Odgovorila sam mu da mu dajem sve vrijeme svijeta, da želim da što prije riješi problem sa kćeri, da dijete napokon ozdravi.... ali neka zna da ga volim kao što znam i da on voli mene, da se ne udaljuje od mene. On mi je na to opet odgovorio da bez mene ne može ali da je ovo ttenutno jače od njega. Ok, to shvaćam i sad dolazi onaj ALI. Od toga našeg razgovora prošlo je četri dana, ujutro si zaželimo dobro jutro preko sms-a i to je to. Na bilo koje moje pitanje, kako je kćer, jel ima kakva dijagnoza, on ne želi odgovoriti. Znam da on ne vidi izlaz iz situacije, jer po svim simptomima (nedaj Bože) moguće da je leukemija, da nema volje razgovarati, a opet ne razumijem zašto mi neda da mu se približim. Približim u smislu da mu dam podršku, da ga zagrlim, da mi se isplače na ramenu ako treba. Sve me to pomalo frustrira, možda sam sebična ali neznam kako se dalje postaviti. Eto, to je ukratko pa vas molim da mi ukažete na moguće moje neshvaćanje situacije, ili bilo što druge. Puno puno hvala!