Drage djevojke i žene, trebam vaše mišljenje u vezi moje ljubavne situacije. Naime, u srednjim sa dvadesetima, u vezi sam nekoliko mjeseci, koja je na početku bila idilična. Volim ga puno, osjećam s njim neku posebnu povezanost, mogu ga zamisliti kao budućeg muža, no dogodilo se nešto što je poremetilo naš odnos. Nakon mjesec i pol veze otkrila sam da me partner pokušao prevariti- vidjela sam njegovo dopisivanje preko e-maila sa djevojkom s kojom se viđao prije mene i te poruke su išle prema dogovoru za seks – pisao joj je da ga uzbuđuje, da bi je ljubio, ona se ponudila da dođe k njemu ali je rekao da tad ne može jer je djevojka kod njega. Inače, s njom je imao avanture prije mene, i tada je bila u vezi sa drugim dečkom – dakle, varala je. Od samog početka mi govori da sam ja prava za njega, najbolja koju je ikad upoznao, da sa mnom vidi budućnost i suživot, da mu mogu potpuno vjerovati i onda naletim na nešto takvo. To me jako povrijedilo, zamalo sam ga ostavila, ali sve te njegove isprike i kamufliranja su me nekako smekšale i nakon kratkog vremena nastavili smo dalje. U početku je negirao sve – da se s njom nije čuo nekoliko mjeseci, kasnije je priznao da se s njom dopisivao slučajno. On se naravno, nakon toga posebno trudi oko mene, upoznao me s roditeljima, svim prijateljima, kupio mi poklone, prema meni je nježniji nego prije, zna da je kriv i vidi da prema njemu više nisam ista kao prije, i pokušava me ponovno pridobiti u emocionalnom smislu iako i sam vidi da će za to trebati vremena. Međutim, od mene zahtijeva da više nikad ne spominjem to što se dogodilo i da se moramo okrenuti budućnosti a ne razmišljati o prošlosti. Zaboravila sam na to misleći da će sve biti ok, no opet se povremeno sjetim toga, i dalje osjećam neku nervozu, i dalje me to kopka, bojim se da će me prevariti i da neću moći smireno živjeti s njim i da će se svakodnevno rađati nove sumnje. Inače, on smatra da su prevare najuobičajenija stvar za ljude. Ali kaže da se nemam što brinuti u vezi nas, da sam ja samo njegova i on samo moj i da je to tako. Znam da me ipak voli i da mu je stalo do mene, i ja njega volim, ali ipak ne želim si uništiti život i biti u ljubavnim trokutima. No, opet, lijepo mi je s njim, dobro se slažemo i razumijemo i zato mi je teško to okončati. Ali i dalje se pitam ima li smisla ta veza, da li će me prevariti s njom ili s nekom drugom? Imate li vi takvih iskustava i kako ste postupile?