Drage dame, ja sam sa zarucnikom godinama. Trebali smo se vec uzet jednom, ali bili problemi sa stanom u kuci buduci da je taj kao stan namijenio brat sebi. Sada je dobio povisicu na svom poslu i obecavao je da cemo mi krenut u nesto, ali... Sve nesto jedva. Ja moram kretati s tom temom, davati prijedloge. Da bar hoce iskren biti i reci da nece sada to ili sto vec samo ne obecavati stalno i krsitit obecanja. Ja sam bez posla trenutno i lakse bi posao nasla da sam s njim u gradu gdje planiramo zivjeti. Njemu ili smeta sto ne radim, ne svojom krivicom, jer nisam inertna, nego eto trenutno ne mogu nac posao iako radim na tom stalno, ili nesto drugo. Kako se i zaposliti na selu?! Cak je jako neozbiljan postao, laze me u sitnicama da bi se izvukao iz neke situacije, onda se ja durim, tuzna sam, a njemu sve ravno do mora i bas ga briga. Ja nisam nicim zasluzila sve to, jer sam uvijek i u svemu stavljala njega na prvo mjesto. Zato sam tu gdje jesam bez posla s nikakvim zivotom, a njemu je sve krenulo i svi i sve je bitnije osim mene. Kupuje mami namjestaj za kucu, a meni govori da cemo se mi kuciti. Pa imal tu logike? Inace je on mamin mezimac dok je stariji brat mu onako zivi svoj zivot kako treba. Probala sam svadjati se, ljutiti, pricati, zivjet svoj zivot, ali... Iako se popravi sve je to na kratke staze. Osjecam se jako jadno i nebitno. Sto raditi?