Drage dame!

Imam 27 godina i mozda ce vam biti neobicno da vas pitam za takvu vrstu savjeta, ali vas molim za podrsku i iskustvo koje meni fali. Ukratko, iza sebe ima dulju vezu koja je bila puno psihickog maltretiranja (prije 5 godina). Nakon toga sam postala dosta zatvorena prema momcima i trebalo mi je jedno vrijeme da se oporavim. To sve je rezultiralo time da sam i dalje nevina i imam neke svoje vlastite strahove. Ne fali mi samopouzdanja, radim na sebi, upadaju mi momci (ali uglavnom neozbiljne avanture, koje me ne zanimaju) ali me i dalje nesto koci zbog neugodnog iskustva. Ovako, krajem sijecnja sam vani preko kolege upoznala jednog decka (25 godina) prema kojem sam odmah osjetila neku kemiju, povezanost, ne mogu vam to opisati. Ostai su otisli plesati, nas dvoje smo stajali sa strane i pricali. Kako je muzika bila dosta glasna, morao mi se skroz pribliziti uhu da ga cujem, mene su jednostavno prosli trnci. Nakon toga sam jos ostala kratko i otisla kuci. Iduce jutro na putu do posla sam ga slucajno srela na ulici, i stvarno pokusavam biti realna, mislim da sam vidjela iznenadjenost u njegovim ocima kad smo se ugledali. Rekla sam mu da bi bilo super kad bismo zajedno prosli na rucak, na sto je on sav sretan se slozio, ali to se nije dogodilo. Mjesec dana se nismo vidjeli, i sad je opet prosli tjedan zaiskrilo prilikom susreta, toliko da opet ne mogu prestati misliti o njemu. na hodniku sam ga vidjela s ostalim kolegama, on me je pozdravio iznenadjeno, nakon toga gledao u pod i smijuljio se. Inace, kad se sretnemo sami, uvijek zastane da popricamo. Nije mi problem poduzeti prv korak, ali zelim biti profesionalna i nenapadna. Ici korak po korak. Pogotovo jer sam u tudjoj drzavi i ne znam kako oni funkcioniraju. Da, inace radimo oboje na fakultetu, samo u razlicitim grupama. Povjerila sam se kolegi kojem vjerujem i rekao je da ce mi pomoci. Savjetovao me je da uvijek kad ga vidim budem normalna, normalno pozdravim uz blagi osmijeh. I da ce on probati poduzeti neke korake da probijemo led. Znam da moram nesto podueti jer se ovako mozemo smijeskati i 10 godina. Ali opet napominjem, posto je to sve na poslu, ne zelim ispasti laka djevojka ili ocajnica koja ganja decke. Imate li neki prijedlog kako da se priblizim ili kako da taj drugi kolega pomogne? Ne mogu ga dodati na facebook, jer ne koristim drustvene mreze. Nije mi cilj ici odmah s njim u krevet, stvarno ga zelim upoznati kao osobu prvo, pa ako si pasemo, onda graditi i razvijati odnos. Malo bi mi dalo vise vjetra u ledja kad bih zbilja znala da se i ja njemu svidjam. Molim vas, za savjete i vasa iskustva. Hvala!