drage cure, zene.. sa svojim deckom sam nekih 9 mjeseci.. veza nam je u pocetku bila cudna jer je on prilicno hladna osoba. nisam uopce znala jel mu stalo il nije. nakon sta sam mjesecima gubila zivce, plakala i pokusavala izvuc iz njega mrvicu osjecaja, on je u zadnje vrijeme jako dobar kao decko. jos uvjek mi fali tepanja i tih slatkih romanticnih stvari, ali se stvarno jako ljepo ponasa prema meni i mislim da mu je stalo iako on to nikad ni na koji nacin nije rekao. uglavnom, problem je u tome sto ja nikako ne mogu povjerovat da je on odjednom tako dobar. prvih par mjeseci je bio uzasan, da nisam bila tako zaljubljena, dobio bi nogu samo tak.. a sad je divan, prekrasno mi je s njim.. i nikako se ne mogu opustit jer stalno mislim na ono kakav je hladan i bezobrazan prije bio. uskoro idem u inozemstvo na dva mjeseca radit. i ne bojim se da ce me varat, ali se bojim da mu necu falit.. ne znam sta da radim, kako da se rijesim tog osjecaja, a bojim se razgovarat s njim jer on nije tip za razgovore o osjecajima..