drage cure/žene...ne znam otkud bih počela,stvarno sam tužna i loše se osjećam...naime s dečkom sam godinu i 3 mj,kad smo počeli skupa bilo je sve tako divno i krasno,zbilja je dobar i sve..navikli smo se viđati svaki dan,provoditi vrijeme skupa ..znači prava idila...Ono u čemu je problem je birtija...ja radim preko student servisa i nisam svaki puta 8h na poslu,ali koliko god jesam on je za to vrijeme u birtiji...ispočetka me i nije smetalo..računam na to da mu je dosadno,a neka si i popije,ima pravo..ne radi sranja....ali kako je vrijeme odmicalo mene je to počelo smetati i počela je svađa oko toga...jer meni nije normalno da neko sjedi po 5-6h u birtiji..i ja mu tupim ali on ko da me ne doživljava...i uvijek sam ja ta babaroga koja kvoca....sad je trebao doć kod mene ali na piću je s frendom i pošalje mi poruku:"da li ću se ljutiti ako se on opusti dns" ja sam odg da ne,ali da sam razočarana i da ne mogu više to trpit..jer znam da čim kroći tamo na pivu,dvije da to završi na 8...strašno me to smeta i boli...kaže neće više,promijenit će ali ništa od toga...bez obzira što ga volim dođe mi da prekinemo...I on je krenuo na faks u rijeku...i odsutan je po cijeli dan...i kad se vidimo to je sve onako monotono koja pusa i svako sebi...nedostaje mi pažnje,ljubavi kakva je bila u početku...nznm što mi je činiti,jel veza zapela u krizi ili mi se samo tako čini..ili ja previše razmišljam o glupostima...odem i ja s curama na kavu i sve,ali kao zauzetoj curi znam gdje mi je granica..oprostite na bibliji :(