Drage cure! Pokušat ću biti što kraća sa svojim "problemom" te vas molim za pomoć. Razvedena sam četri godine i u tom periodu je bilo nekakvih upoznavanja, pokušaja, odbacivanja. Samopouzdanje mi inače nije jača strana i lakše i jednostavnije mi je funkcionirati u dvoje, ali mi se čini da za mene nade nema. Možda zato i želim "nekoga". I sad se pojavljuje "on". Upoznali smo se prije dva mjeseca. On je isto razveden, ali tek godinu i pol. Njegov brak se okončao na jako ružan način. I tu dolazimo do problema. Osoba je koja teško izražava svoje osjećaje, kad smo skupa sve je super. On sprema ručak, večeru, kuha kavu. Kad nismo skupa (živimo u različitim gradovima udaljenim sat vremena vožnje), zna proči i dva tri dana da se ne javi. Ja mu kažem da mi fali kad se toliko ne javlja, a on meni kaže da ja njega slobodno nazovem kad ga se poželim. Evo preksinoć smo bili kod njega, bilo je jedno društvo i jedan par nas je pozvao da odemo na more za vikend i on je bio oduševljen. Sve 5. Nakon toga, opet ni riječi o tome. Imam osjećaj da on bi i nebi. Da bi htio ozbiljniju vezu, ali da se boji. Kako doprijeti do takve osobe? Do njegova uma, do njegova srca? Isto tako je ogorčen što je bivša žena dovela već trećeg tipa da živi sa njegovom djecom i on to ne želi priuštiti djeci sa svoje strane. A opet ponekad bi htjeo da on upozna moju, a ja njegovu djecu, ali to nikako da se realizira. Neznam, možda ja žurim, ali znate i same kakve smo mi žene. A ja? Ja opet kad sam u njegovoj blizini neznam sročiti dvije pametne, isto tako se sada osjećam pišući o njemu..... Znam od kuda krenuti, od strpljenja...... a vas cure molim da mi kažete svoja mišljenja. Hvala svima!