Drage cure, evo za dva dana će biti mjesec dana kako je moj dečko poginuo. Bili smo u vezi dvije godine, s tim da smo išli zajedno u srednju školu, i tada smo bili nešto malo skupa (srednjoškolske ljubavi)..ali sve vam to govorim da shvatite koliko smo bili povezani, i koliko sam ga voljela, koliko ga volim...od tog dana živim u nekom drugom svijetu, svijetu bez njega, a on mi je bio sve...ne znam kako živjeti dalje, kažu da vrijeme liječi sve, ali čini mi se kao da ću zauvijek ovako živjeti, od tog dana ako sam se tri puta nasmijala, i to ne onako kako sam se smijala kada je on bio živ.. ne mogu se pomiriti sa tim da ga nema, zašto baš on od svih...bio je toliko dobar, i volio me više od ikoga...pišem ovo ovdje jer me zanima da li ima koja od vas sa sličnom situacijom da mi kaže kako se nosila sa time, sa svojima ne pričam puno o tome, jer me svi tješe ali nitko ne zna kako mi je zapravo jer nisu bili u toj situaciji...