Djevojke, žene, lijep pozdrav.

Javljam se ovdje da vas pitam za vaše mišljenje. Pa da krenem:

Imam gotovo 24 godine. Već duže vrijeme (5 godina) se viđam s jednim dečkom koji ima 29 godina. Ali to nije veza. Naime, on je htio da budemo u vezi, ali ja to nisam nikada željela, vjerojatno iz straha (ako je veza, onda se može i prekinuti). Super nam je zajedno do te mjere da u tih pet godina me nije niti jednom povrijedio niti šta nažao učinio, zbog njega nisam niti jednom bila tužna. Ali evo zapravo o čemu se radi, da malo ubrzam...

...Ja njega poznajem jako dugo, još dok sam ja bila klinkica, a on malo stariji dečko. Oduvijek je volio žene, promijenio ih je hrpu. Ja znam za sve. Zbog toga ga znaju zvati Casanova ili Don Juan. Čak mislim da koliko voli žene, da ih toliko i mrzi. Jer je oduvijek 'skrivao' djevojke s kojima se viđao. Sve do mene. On i ja izađemo, provodimo se, lijepo nam je. Jako puno vremena provodimo zajedno.

Što vrijeme dalje odmiče, sve više ugađamo jedno drugom, pažljiviji je no ikad, drži me ko kap vode na dlanu. Stvarno je predivan. Uz njega se osjećam divno, jako mi je stalo do njega, volim sve vezano za njega, nije mi ništa teško za njega učiniti. Seks nam je divan.

Zapravo je on sve što želim od muškarca, ali sav problem je u tome što on toliko voli žene. Iako se sad smirio, ali znate onu: Vuk dlaku mijenja, ćud nikad. Pa valjda zato ne želim s njim nikakvo 'službeno vezanje', jer znam sebe, da se i vjenčamo, mislila bih i dalje da ima hrpu žena, i vjerojatno bi to mene izluđivalo.

Pa me sad zanima što mislite - trebam li pokušati neku službenu vezu?