Dečko i ja smo zajedno već pet godina,od toga dvije živimo zajedno.Oboje imamo završene fakultete i zaposleni smo.Neki dan je potegao pitanje braka,rekao je da bi želio da se to ostvari do kraja ove godine,jer nemamo više šta da čekamo,dugo smo u vezi,dovoljno stari i imamo sve uslove da se uzmemo.Međutim,ja nisam osoba koja baš toliko vjeruje u brak,tim prije što je brak mojih roditelja bio katastrofa,a razvod još mučniji i gori i kao dijete sam dosta patila zbog svega toga.Želim imati i djecu i zasnovati obitelj,ali mi za to nije nužno potreban papir.Međutim,kad sam mu iznijela te svoje argumente,zaprijetio mi je raskidom i rekao da ako ja neću da će naći neku koja hoće,da je njemu vrijeme i red da se ženi,a ja da si nađem nekog s kim ću do kraja života živjeti kao u "prvobitnoj ljudskoj zajednici",da je on to već prevazišao i da hoće ili brak ili ništa.Otad nam je odnos jako napet.Ja ga volim i ne želim da ga izgubim i nelogično mi je da mu papirom dokazujem svoju ljubav.Međutim,on je postavio ultimatum,imam pola godine da odlučim da li ću se udati ili ne,u suprotnom se ili vjenčavamo ili razilazimo.Šta reći na to?