Decka imam od 14 godine, znam to je djetijasta ljubav, ali sad vec imam 19 i jos uvijek smo skupa pa je to ipak ozbiljnije. U pocetku nase veze bio je jako pazljiv i drag, ali ipak su se u pozadini vidile neke njegove mane kao sto je ljubomora. Njegovi roditelji su rastavljeni i imali su brak pun nepovjerenja,lazi,svade,tuce... Nadala sam se da on nece biti takav. No u zadnje dvije godine postao je opsesivno ljubomoran. Brani mi izlaske u nocne klubove(sto je po meni neka stvar koju svaka 19/godisnja djevojka mora proc), nijedna moja prijateljica mu ne valja sve imaju neke mane pa sam ja ostala na jednoj jedinoj prijateljici, neprestano mi se mijesa u zivot i kontrolira sve moje postupke. Petlja se u odnos mene i moje obitelji optuzujuci moju mamu da me zeli okrenut protiv njega. NAaime moja mama ne odobrava ovu vezu jer smatra da je on ljubomoran i posesivan, nitko kog ja poznajem ne odobrava nasu vezu. On neprestano mora znat gdje sam ja i u svakom trenu mu moram bit dostupna. Dok ja npr. nisam bas skroz upucena u njegov zivot. Osjecam ko da propustam brojne stvari npr.nisam smjela ici na svoju maturalnu niti na maturalac, a i ljudi u srednjoj skoli nikada nisu upoznali pravu mene jer mi je on branio kontakte s drugima a pogotovo muskima. On ocekuje da ja nega moram slusat ko vjeran pas i ako to ne napravim slijedi kazna. Ponekad me zna i udarit. Pokusala sam par puta prekinut vezu ali mi nije uspjelo jer bi on to sve nekako izmanipulirao. Ponekad imam cak osjecaj da me prati i stalno se osvrcem dok hodam ulicom, par puta sam i saznala da me pratio. Naravno ko svako zivo bice on ima i svojih prednosti a to su da zna bit jako brizan, i kada se ne svadamo STVARNO uzivam s njim. Mozak mi kaze sa ga ostavim jer mi jako steti ali srce to nemoze, ja to jednostavno nemogu previse sam se vezala za njega cak vis ko za prijatelja ili brata a ne kao decka. Opcija prijateljstva ne dolazi u obzir jer ako ga ostavim gubim ga zauvijek. Neznam sta da radim.