Dame moje, evo javlja vam se jedan dečko sa svojim problemom. Naravno u pitanju je djevojka. Upoznao sam ju početkom akademske godine na fakultetu. Krenulo je sasvim nevino, razgovor normalni na fakultetu i tako malo čavrljanje, a onda me je dotična dodala i na facebook-u. Tu smo počeli voditi malo dublje razgovore, i počeli smo doslovno o svemu razgovarati. Može se reći da smo se otvorili jedno drugome. Ona je bila u nesretnoj dugogodišnjoj vezi, i prekinula ju je, zbog mene. Nedugo nakon tog prekida, izašli smo po prvi puta zajedno van (ne još kao par), i odlično smo se proveli. Od toga dana smo nerazdvojni, moglo bi se reći. Možda će zvučati ludo, ali u ovih skoro 9 mjeseci što se znamo, i skoro 7 što smo zajedno, naučili smo više jedno o drugom nego je itko to mogao i zamišljati, pa i nas dvoje. Zbilja smo stvorili jednu posebnu vrstu veze, jednu veliku dozu povjerenja. Međusobno se izuzetno poštujemo, i našli smo jedno u drugome sve što smo ikada htjeli u dečku/curi. Biti ću iskren, ali količinu ljubavi koju dobijam od djevojke je van mojih najluđih snova. Nisam se tome nadao, i iskreno se nadam da je i ona toliko sretna (govori da je). No da prijeđem konačno na stvar. Ona je iz udaljenog mjesta i od mene i od fakulteta (otprilike nekih 100-ak km), tako da ovo ljeto ćemo biti cijelo razdvojeni, i iskreno pojma nemam kako proći kroz to. Pa bih vas ponizno molio ako itko može da napiše kako to prebroditi uspješno, kako proći kroz ovaj, za mene, pakao. Ne vidjeti ju meni je doslovno užasno i pomisliti. Zbilja bih vas molio za pomoć. Hvala vam za svaki mogući savjet unaprijed. Neutješni