Cure, trebam vaš savjet u vezi jedne situacije. Imam dečka nešto više od godine dana i zadovoljna sam, živimo u susjednim gradovima i vikende uglavnom provodimo kdo njega. On živi s mamom s kojom je dosta vezan (roditelji su mu bili rastavljeni, otac je kasnije umro), jako je pažljiv prema njoj, ja i ona se uglavnom dobro slažemo, postoje neke generacisjke razlike ali ništa što bi smatrala problemom. Kada sam kod njih ona nam spremi ručak, ja pomognem oko pranja suđa ili ako treba nešto pomoći oko kuće. Dečko to ne traži izričito od mene, on je spreman sve sam obaviti jer mu je mama već u godinama i teže se kreće, ali ja se osjećam glupo da sjedim i ne radim ništa. Ona je inače dosta razumna žena, ali nekada ima faze pa mu zna prigovoriti nešto u stilu da se trebamo osamostaliti (tu ima pravo i radimo na tome), da bi trebao više raditi oko kuće (iako je stvarno vrlo vrijedan i stalno nešto radi). Tako da zasnjih mjeseci skoro svaki vikend on sebi natovari neke obaveze oko kuće, manje vremena posvećuje nama, tj. zajedničkom vremenu i aktivnostima. Pokušala sam mu reći da me to smeta, ali opet pazim da ga ne povrijedim jer je to ipak njegova mama i kuća, a on je prema meni jako dobar i pažljiv i ne bi htjela da me pogrešno shvati. Prošli vikend se njegaova mama nešto loše osjećala, mi smo imali već ranije dogovoren vikend i ona nas je ispratila, žaljele da se lijepo provedemo i imala sam osjećaj da joj je drago da idemo malo opustiti se. Otišli smo suboru oko podne i nedjelju predvečer smo već bili doma. Dok sam bila u sobu, čula sam da se ona i dečko nešto prepiru, razabrala sam samo da joj je on prigovorio nešto u vezi njegovih emocija prema njemu, ali nisam htjela ispitivati, pravila sam se da nisam čula, a on mi nije ništa govorio. Objektivno, ona nema razloga njemu prigovoriti za ponašanje jer je i sin i dečko i osoba općenito za poželiti. Prepisala sam to njenom stanju, temperature i loše se osjećala, samnom je komunicirala ali nekako rezerviranije nego inače. On ju je nagovarao da ide liječniku i drugi dan ju je uspio nagovoriti, doktor ju je posalo u bolnicu na neke pretrage i, srećom, nakon dva dana, tj. danas se vraća doma, dobila je terapiju i vjerovatno će sve biti ok obzirom na njene godine. Dečko je trebao večeras doći k meni, javio se da ide po nju i da neće dolaziti k meni jer da mu je prigovorila za vikend kako smo otišli i vratili se, a da je nismo nazvali s puta da pitamo kako je. Shvaćam dečka da želi večeras ostati doma jer se vraća iz bolnice, ali razmišljam kako će biti ubuduće jer će ona biti samo starija i bolesnija. Jednom je napomenula da ne žali biti na teret djeci (ima još i starijeg sina, oženjenog koji ne živi s njima u kući) jer svatko ima pravo na svoj život, iako ja smatram da svatko od nas treba pomoći roditeljima ali opet moramo imati i svoj život. Sada za vikend bi trebala ići k njemu, pa ni sama ne znam kako da se ponašam. Mislim, nije problem ako treba bilo šta da joj se pomogne, iako moj dečko to neće tražiti od mene, on će sigurno htjeti sve sam napraviti. Ne znam da li je od mene sebično ako odem dva-tri sata na kupanje sama ako on ne bude mogao, glupo mi je ići k njemu i onda cijeli dan provesti u kući. Napominjem da mu je mama pokretna, može sama brinuti o sebi, vjerovatno se još malo slabije osjeća pa je bolje da je ntko blizu nje, to nije upitno. Htjela bi biti uz njega, ali opet odvojiti i dio dana za sebe (ustvari za nas, ali nisam sigurna da će on htjeti izaći van). Znam da on ne bi imao ništa protiv, ako već on mora biti u kući, da ja odem okupati se, ili prošetati sama, ali ne znam da li bi to bilo u redu ili ne. jednostavno se ne znam kako ponašati u ovoj situaciji a da svi budu zadovoljni, dečko da odjeti da sam uz njega, njegova mama da se ne osjeti zanemareno, a ja da ipak malo uživam u vikendu.