Cure, sinoć sam imala jednu svađu s dečkom i još uvijek se loše osjećam, pa vas molim vaše mišljenje da li sam u pravu ili ne. U vezi smo godinu i pol, puno vremena provodimo zajedno, imamo puno toga zajedničkog, uživamo jedno u drugome i planiramo zajednički život. On, kao ni ja, prije naše veze nismo neko duže vrijeme bili u vezama i imali smo svoje navike i rituale, ali osjećam da sam se ja lakše prilagodila i izmjenila ih nego on. Prošlo ljeto sam još radila u turizmu i nisam mogla na g.o. ljeti, a on je, kao i svako ljeto prije usklađivao svoj g.s. s bratom, imaju barku pa da zajedno uživaju. Dečko je inače strastveni skijaš i svake godine ide dva puta na skijanje, jednom na neko otvaranje sezone, to je tradicionalno, neko njegovo društvo u kojem su i neke cure i njemu je kao bilo normalno da i lani ide s njima. Kako ja ne volim zimu ni snijeg, smatrao je da nemam šta raditi s njima i nije me htio uzeti, jer, kako on kaže, ide samo zbog skijanja i ne želi se zamarati s time šta ja radim dok je on na snijegu. Sve je to ok, ali je mene užasno smetalo što su u društvu i te cure, iako mi je zajednička frendica rekla da se stvarno nemam čega plašiti jer da on ide isključivo zbog skijanja i da nije tip koji švrlja okolo, da mogu biti mirna. Nakon toga je imao još jedno skijanje od 7 dana s 2 prijatelja (jedan u vezi) i bratom, na koje je isto smatrao da nemam šta ići jer će oni po cijeli dan biti na snijegu. Kada je vidio da me to pogodilo, uplatio nam je jedan vikend na snijegu kako bi me malo učio skijati, da vidi ako ja to volim pa da dogodine idemo zajedno, mene će upisati u školu skijanja, a on će skijati po svome. Kada sam ove zime dobila drugi posao, počele su priče kako ćemo konačno moći na zajednički godišnji ljeti i toliko sam se veselila tome i planirala kako ćemo provesti nekih 7 dana negdje sami. Kada sam mu rekla u koje vrijeme mogu na g.o. samo je rekao da super, da ćemo biti kod njega (oboje živimo na moru, ali u različitim gradovima, udeljeni oko 40 km), malo ću mu pomagati oko gostiju (nema problema, ja sam spremna na to jer mu je amma bolesna i ne može), malo se vozatio barkom. Ja sam na to reagirala da sam mislila da ćemo negdje ići sami, a on kaže da moramo malo prištediti, da šta mi toliko znači da idemo negdje sami kada imamo barku i možemo cijeli dan biti na njoj (i vraćati se k njemu doma na spavanje). Ali to cijeli dan na barci znači da nećemo biti sami, nego u društvu s njegovim bratom, nećakinjom (koja baš tada dolazi iz Australije gdje se školuje) koji su meni inače super i s kojima se jako dobro slažem, ali ne želim ciojeli svoj godišnji provoditi s njima. Sinoć smo opet počeli tu raspravu, koja je završila svađom, suzama s moje strane jer sam mu rekla da se ponaša kao i kada nismo bili u vezi, da planira svoje godišnje kao i prije, ljeto s bratom, skijanja s prijateljima. Kada sam ga pitala da li bi išao samnom kod frendice u Zadar (živi sama u velikom stanu, nema je cijeli dan) nekoliko dana kaže da mu to nije neka fora biti u gradu i nekom stanu kada doma ima barku, ali da mu brat ponudi da idu nekoliko dana ploviti da bi išao (tu je spomenuo da misli kako bi i ja iškla s njima). To me je povrijedilo, jer mislim da je ipak bitnije da budemo malo sami, a imamo priliku maknuti se relativno jeftino. Onda sam opet stavila pod nos to skijanje (bilo je jače od mene) i da smatram da muškarcu u vezi ili braku nije mjesto bez cure/žene biti u mještovizom društvu, na šta je on rekao da veza i brak nisu isto. Vidio je da me to pogodilo, zagrlio me, rekao neka oprostim, da sam ga ja iziritarala tim svojim presingom za godišnji i da nije baš mislio sve kako je rakao. Inače je izuzetno pažljiv, znam da me voli, jednostavno osjetim, vidim se s njime u budućnosti, uvijek izlazimo zajedno, nema običaj izlaziti s dečkima iako meni ne smeta da popije s dečkima koju pivicu i opusti se. On kaže da je njemu bitno da smo zajedno, a da ove zime idem i ja s njime na skijanje kako smo se dogovorili, samo ne znam da li to uključuje i ono 4-dnevno tradicionalno skijanje za otvaranje sezone zbog kojeg smo se već više puta zakačili jer on smatra da nemam povjerenja u njega ako ne može ići bez mene. Inače, znamo povremeno otiući na neki izlet, vikend, planinarenje, bicikliranje i on smatra da to ima veću vrijednost nego forsirano planiranje godišnjega. Sada razmišljam o tome da se dogovorim s frendicom da odem sama kod nje 3-4 dana, jer želim ipak iskoristiti svoj prvi ljetni godišnji, njemu ću reći da on uvijek može samnom ako želi, ali ga ne želim forsirati, a da ja imam potrebu malo se maknuti iz svakodnevne sredine s njim ili bez njega. A ostatak godišnjeg onda mogu biti kod njega. Ovo bi mi bilo prvi puta od kako smo zajedno da idem negdje bez njega, privatno. Da li pridajem tome preveiko značenje i opterećujem se bez potrebe ili imam pravo da me to smeta?