cure, pomozite. htjela bih samo cuti tudje misljenje da ne mozgam stalno sama :) dakle, imam 20 godina. s deckom sam nesto vise od godinu dana, spavala sam s njim nakon 2 mjeseca veze i bio mi je prvi. on je pre pre dobar, gotovo savrsen, sladak, pametan i tako dobar prema meni da nisam mogla ni sanjat o boljemu. al nekako mi se cini da me ta njegova dobrota nervira. naporno je dobar, ne mogu se ni svadjat s njim. s druge strane, da nije dobar, odavno bih ga se rijesila, jer ak netko ne ljubi tlo kojim hodam, onda mi nije dovoljno dobar. on me obozava, a ja nisam sigurna dal sam ja njega ikad uopce voljela il je to bila simpatija, privlacnost, a zatim prijateljska ljubav. jer, seks nam je ok. al samo ok. stovise, on mene ne pali bas. seksam se jer "moram" i jedva cekam da to zavrsi. cak mi se jedno doslovno povracalo od sveg tog. i ne volim se ni mazit s njim. rijetko kad mi fali, a s druge strane, moram ga vidjet svaki dan. ponasa se kao idiot pred mojim frendicama, i to me stvarno izbaci iz takta. al to sta sam sad nabrojala su jedine stvari koje me nerviraju i ne znam koliko su bitne, jer on za mene hoce napravit sve, al bas sve... i volim ga na neki nacin, al nisam sigurna da li je to to.. i stalno mislim na jednog drugog tipa s kojim sam se spetljala prije 2 godine koji je bio "zlocesti" decko. tog tipa nisam vidjela vec te dvije godine, ni cula se s njim, al kao da ga ne mogu zaboravit iako smo se tad vidjeli dvaput.. no muci me ovaj moj... ne zelim prekinut jednu takvu prekrasnu vezu, al ne zelim bit s nekim tko me precesto nervira radi gluposti i s kim mi seks ne valja.. jel seks uopce toliko bitan?