Cure, ja sam ona koje je prije nekih mjesec dana tražila od vas mišljenje da li je moj dečko mamin sin. Sada mi opet treba vaše mišljenje kako dalje postupati i reagirati jer njegova mama očito ne može podnijeti to da više nije prva i jedina osoba u njegovu životu iako je moj dečko tu za nju uvijek kada treba, kada sam i ja kod njega najprije ujutro provjeri s njom šta treba napraviti (a ona uvijek nešto nađe, makar premjestiti važ sa cvijećem s jednog mjesta na drugo) a tek onda se posveti našim planovima. Evo, po prvi puta smo uspjeli uskladiti godišnje odmore (10-tak dana) i odlučili smo (tj. on je odlučio, ja sam prihvatila) da ga provedemo kod njega, trebalo mu je pomoći malo oko gostiju (ima app za iznajmljivanje), a ima i brodić pa smo se mogli vozati, živimo oboje na moru i štedimo lovu za skijanje. Nije da sam bila oduševljena baš tim prijedlogom, ali opet nisam htjela dramatizirati. Kada sam bila kod njega zadnja 2-3 vikenda ja sam pripremala ručak za nas dvoje (uvijek bi ponudili i njoj, ona bi prihvatila), nije to bilo nešto komplicirano, ali dogovarala sam se s dečkom šta ćemo jesti, on je pohvalio sve što sam skuhala, čak mi je samoinicijativno pomagao, a mogu reći da sam i ja bila zadovoljna. Očekivala sam da će tako biti i ovih 10 dana godišnjeg, da ćemo se on i ja zajedno dogovarati o ručku i pripremati ga. Međutim, kada sam prvi dan došla k njemu njegova mama kaže da je skuhala ručak koji on jako voli (a ja ne volim i ona to zna) i neka si ja sama smislim šta ću jesti. Bila sam malo neugodno iznenađena, dečko je očito to primjetio i rekao mi neka samo kažem šta bi jela i pripremila, da će on ići sve nabaviti. Rekla sam mu neka se ne sekira, da ću ja sebi nešto pripremiti i tako je i bilo 2 dana. Onda jedno jutro dečko razgovara na telefon s frendom i kaže mu kako je imao problem s motorom od broda, da je zaštekao, taj razgovor je slušala njegova mama jer nije imao što kriti. Kada je završio razgovor ona je njega napala da kako ona mora iz razgovora s drugima doznati da ima problema s motorm, da šta je ona toliko nebitna da joj se to kaže. Dečko sav u šoku od toga napada kaže kako je ne želi opterećivati nečime što on može sam riješiti. Prošlu subotu smo išli u Pulu na koncert Z. Čolića i odlučili smo prespavati kod njegova prijatelja i polako se nedjelju navečer vratiti natrag. Tu subotu se dečko ranije ustao da bi mami pomogao zaliti svijeće, ja sam ostala nalo duže u krevetu (inače volim dužće spavati i ne vidim u tome ništa loše ako nemam nekih obaveza). Kada sam ustala (oko 9.30) njegova mama je odmah komentirala kako predugo spavam na što sam samo šutila, pripremila doručak sebi i dečku i čekala da dogovorimo oko odlaska. Dok sam prala suđe, on mi dođe i pita me da li želim da ručamo kod njega, da će njegova mama peći neko meso, na što sam ja odgovorila da mi je svejedno, neka on odluči. I kaže on mami neka onda to pripremi pa ćemo krenuti iza ručka. Ona je na to reagirala da je mislila da ćemo jesti na putu, ja sam se uhvatila čišćenja krumpira da joj pomognem, na što je ona počela bacati komentare (sve na finjaka, nikada ne podiže glas) kako meni moja mama nikada nije davala nikakve obaveze, kako je sigurno sve radila umjesto mene na što sam ostala u šoku, mislim odakle joj pravo da komentira ženu koju i ne pozna. Onda je počela priču kako je ona odlučila biti liječnica jer je mislila kako neće morati kuhati, ali da to nije baš tako jer iako imaš fakultet moraš raditi i po kući. Nisam htjela ulaziti u sukobe ali sam samo odgovorila da ja sve svoje obaveze ispunjavam. Istina, bila sam na rubu suza jer me povrijedila, cijelo vrijeme kada sam kod dečka se trudim s njom, nikada nisam ništa prigovorila, prešutim ako se ne slažem s njom, napravim sve što treba, pomognem, a ona se uhvatila tog kuhanja kao da je najbitnija stvar na svijetu. Otišla sam u sobu, počela plakati i kada je dečko ušao i vidio me takvu jedva je uspio izvući iz mene što je bilo. Samo me pitao da li mi je njegova mama nešto rekla, kimnula sam glavom i on je tada odjurio u kuhinju i počeo vikati (on inače na nju nikada ne viče, trudi se biti maksimalno ljubazan prema njoj i ne suprostavljati se). Čula sam samo kada ju je pitao što mi je rekla, nisam čula njen odgovor, samo je on nastavio ljutito da odakle joj pravo da mi tako nešto govori i komentira i pitao je da li sam ikada bila bezobrazna prema njoj. Čula sam samo još kako je rekao da sve što poželi i čega se sjeti mi oboje joj napravimo. Vratio se u sobu, zagrlio me i samo rekao da zna da me je uvrijedila. Na to sam pukla i rekla mu sve što mislim, rekla sam mu da on dobro zna da nisam savršena kuharica, ali da se zbog njega trudim i da se nemam namjeru njoj dokazivati, samo njemu. Objasnio mi je kako je ona kao liječnica uvijek bila naučena da je drugi slušaju, da ona smatra kako nas dvoje nismo sposobni sami voditi svoj život, da je za nju to što sam pripremila zadnja 2 vikenda ručak samo sitnica i da se njoj uvijek mora sve više dokazivati. Odgovorila sam mu da to od mene neće doživjeti i da ću se ja truditi samo oko njega i zbog njega ali negdje gdje ćemo živjeti svoj život. Dodao je samo da se malo strpimo dok se ne odvojimo (to znači da ćemo za početak biti kod mene, ali u zasebnom stanu od moje mame), pa ćemo vidjeti za dalje. Uto je ona ušla u sobu da nas pozove na ručak i samo me pitala da čime je to mene uvrijedila, i ako se osjećam uvreijeđeno da znači da je rekla istinu. Sada sam podigla glas i malo drsko rekla da ja nju poštujem i cijenim ali da joj to ne daje za prvo da komentira i mene i moju mamu, da me odgojila onako kako je, a da se nemam namjeru dokazivati njoj već samo mome dečku. Samo je dodala da se ponašam djetinjasto. Uglavnom, otišli smo na koncert, vratili se drugi dan, situacija je bila malo napeta, kada joj se dečko zahvalio kako mu je popeglala robu ona je samo ironično dodala kako je to napravila ona zločesta mama. Ostale dane sam se trudila biti pristojna, uz što manje komunikacije, uglavnom smo bili na moru po cijele dane, sami pripremali jelo, dečko se stvarno trudio ugoditi i meni i njoj oko kućnih obaveza i vjerovala sam da će se tako privesti kraju moj g.o. Ali ove subote, nakon što smo cijelo jutro čistili apartman, oprali i stavili sušiti 3 vešmašine robe, dečkov brat i žena su pripremali roštilj. Kako žive u stanu, organizirali su to u dečkovoj (tj. maminoj) kući, ali oni su bili domaćini, pozvali uzvanike, mi smo pomogli također oko priprema. Kako smo već od prije imali u planu odlazak na jednu utakmicu (u 9 navečer), družili smo se s njima nekih 2,5-3 sata i otišli. Kada slijedeće jutro (jučer) mi ustanemo i njegova mama kreće u novi napad na dečka, kako je mogao tako uvrijediti i ignorirati obitelj zbog jedne pišljive utakmice (to je značilo zbog mene jer ja volim nogomet), pustila sam ih same da to rasprave i nisam ništa komentirala dečku jer znam da je i njemu neugodno. Mi nismo bili domaćini, dovoljno dugo smo se družili, a poznavajući njegova brata i ženu znam da nisu zamjerili jer je ista situacija bila i lani ali tada nije bilo primjedbi. Čekala sam da se malo smire strasti pa sam krenula skuhati kavu i tada je mene onako na finjaka upitala tko je igrao, da li utakmica bila jako važna (ja sam odgovorila da je svaka važna) i nakon toga objasnila kako nismo postupili po bontonu. Ovaj puta nisam više htjela prigovarati, nisam uopće komentirala nego sam skuhala kavu i izašla van. Nakon toga ona je normalno komunicirala samnom, ja sam kratko i pristojno odgovarala na pitanja, srećom smo opet bili na moru pa se nismo puno vidjele. Sorry na ovako dugm postu, ali morala sam izbaciti sve što me muči i opisati situacije da bi od vas dobila objektivno mišljenje. Dođe mi da više ne idem dečku, ali mi je žao zbog njega, vikendom ima smjenu turista i želim mu pomoći, a i ne želim da se ona osjeća pobjednicom. Borit ću se za našu vezu jer je dečko vrijedan toga, ali ne znam više kako reagirati prema njegovoj mami. Ne želim više šutjeti, zbog njega ne želim biti bezobrazna, jer bi jedva dočekala da mu stavi pod nos kako nisam najbolji izbor za njega. Da, rekla sam mu ako hoće neka mu ona nađe neku bolju po svome guštu na što je on odgovorio da ne misli tražiti drugu jer je sretan samnom ovakvom kakva jesam.