cao cure. pola godine smo u vezi, meni je 16, njemu 18. vece je dijete od mene, vjerujte nije zbog sexa samnom. jos sam djevica i tako mislim ostat. roditelje smo upoznali, ovo nam je prva ozbiljna veza. svi misle da smo preduboko zaglibili. po cijele dane smo zajedno i ruku na srce, ovo mi je najljepse razdoblje zivota. sve ide savrseno, ima svadja, naravno ali imamo definitvno najjacu vezu u drustvu u kojem se krecemo. mozda mislite da ja ovo idealiziram ali vjerujte nisam. dosta sam zrelija nego mi godine nalazu pa nam je i veza takva. on je predivan, drag, sve ono sto nisam nikad imala. cuva me, voli, pazi ali me strah da ga ne izgubim. samo to. znam da me obozava, mozda i vise nego sto ja njega mogu ali zadovoljan je. nisam nesto emotivna kao on. tu je kad god mi treba.najbolji prijatelj, momak, otac, brat, sve sto mogu pozeljeti. sve to izgleda nestvarno ali ja uporno trazim razlog za prekid. hocu da ga prevarim, hocu da on mene prevari. sad sve rijedje kako je bilo na pocetku. ali ne zelim da ostanem bez ove veze jer je ona jedino sto mi ide. a uporno pravim probleme gdje ih nema i trazim razlog za prekid a znam da bi me to ubilo. znam da sam luda ali zao mi momka koji me ovoliko voli.. nanosim mu bol kad god stignem. i on meni ponekad, to su normalne svadje nista previse. ali strah me da se ne umorim i ne upropastim nesto najljepse u zivotu. jednostavno ne znam biti sretna