bok svima :) moram se ovako anonimno obratiti za pomoć jer jednostavno ne znam koga drugog bih pitala i kome bih sve ovo rekla...ja sam cura koja je postavila ovo pitanje prije mjesec, dva, no nije to ni toliko bitno. poanta mog pitanja može se shvatiti i bez da se pročita to pitanje koje sam prije postavila.. imam 20 godina ....... http://zena.hr/savjetovaliste/pitanje/bok_svima_posto_sam_vidila_da_postoji_ovak_kut/1/18726
...uglavnom, prekinuli smo...to jest, on je prekinuo sa mnom jer sam otišla sa zabave na kojoj je htio zapaliti travu i još uz to meni govorio da to moram napraviti...dakle, nije bilo po njegovom pa je prekinuo.3 godine veze... čak mi nije žao što ja nisam prekinula.. makar se ne bih pitala što bi bilo da to nisam napravila. i danas tj 2 mjeseca nakon prekida, čujem da se opija, da zaudara po alkoholu, samo troši na alkohol i kladionicu, navodno se viđa s nekim, druži se svaki dan, izlazi....a ja ništa...život mi je stao. vratila sam se iz grada u kojem studiram u selo gdje nemam nikoga....tjedan dana ja sama sjedim u sobi jer jednostavno nemam nikog ovdje...i naravno, razmišljam, što me odvlači u još gore stanje. razmišljam što bi bilo da sam ostala tog dana, zašto je život tako nepravedan pa on već ima nekoga i druži se svaki dan, a ja sjedim kod kuće uz serije. razmišljam da bi bilo blje da ga nisam blokirala na facebooku jer bi mi se možda javio i opet bi bili skupa (a opet, ima moj broj..da mu falim nazvao bi me, došao bi kod mene bez obzira na glupi facebook)...sebična sam, znam.ali usamljena sam..ne znam što raditi..imam najbolju prijateljicu koja živi u gradu udaljenom 10 minuta, no ona je našla dečka (koji je, ne biste vjerovali, iz društva tog mog bivšeg i praktički jednaka "propalica" kao on) i sad ona svo vrijeme posvećuje njemu, mada ju on milijun puta zezne i ne pojavi se...meni smeta jer sam uvijek bila njena podrška, a sad kad meni treba, ona svoje vrijeme posvećuje njemu..jer je previše zaljubljena i previše dugo je tražlila nekog tko će joj se svidit, a sad je našla...tko sam ja da joj sudim? ja samo želim makar 1 ili 2 dana tjedno druženja s njom...jer znam da toilko može izdvojiti...inaće tu u selu stvarno nemam nikoga, osim sestre koja je mlađa 2 godine ali koja također svo vrijeme posvećuje samo dečku, s kojim se ni ne viđa već samo dopisuje, a s njom nemam baš neki odnos jer se njoj ne da ništa drugo osim dopisivati s njim......ova samoća me ubija...osjećam se tako samo na svijetu...a na frendicu msl da ne mogu računati baš previše, jer da joj ovaj njen javi da dolazi, msl da bi meni otkazala svaki dogovor za njega (ja to njoj nisam radila)...ne mogu svaki dan živjeti gledajući serije, igrajući se sa životinjama i slušajući glazbu, razmišljajući kako je ON jedina osoba koju sam tu imala, a izgubila...ne mogu ovako cijelo ljeto....a najgore je što mi je zbog ovog samopouzdanje skroz palo, čak i kad mi se javi neki dečko imam osjećaj da sam dosadna, izbjegavam sve to..moram se dići na noge, a ne znam kako..ja sam svjesna da mogu bolju vezu izgraditi s nekim, ali eto toliko sam usamljena da poželim bivšeg nazad samo da imam nekog s kime bih razgovarala..samo trebam nekakvu zanimaciju i druženje, samo mi to treba.. a glupo mi je da se samo ubacim u nečije društvo....sve u svemu, u lošem sam stanju...samo trebam par riječi utjehe .. hvala :(