Bok! Nakon ukupno 8 godina provedenih zajedno (veza i brak) moj muž prije par noći mene pita da li bi radi njega povećala svoje grudi. Rekla sam da ne bih, ne radi njega, nego radi sebe. Ne osjećam potrebu za tim, sasvim sam zadovoljna njima (80), a uostalom ne treba biti nezhvalan prema Bogu koji ih je dao takvima kakve jesu (najvažnije je da su zdrave). Par puta je on meni i u vezi kroz šalu spominjao da su „male“ i nisam ni bila svjesna da mi je stvorio kompleks zbog kojeg sam imala dugo vremena problem (npr. Stid me je bilo presvući se pred njim). Objašnjavajući sebi da me on voli, bez obzira na to, uspjela sam se osloboditi tog stida i nastaviti normalno živjeti. Ovo me je šokiralo, posebno jer mi je rekao sljedeće: „Nemoj nikada više kada kažeš da bi za mene uradila sve na svijetu“. Povrijedio me je i razočarao. Zar sva pažnja i ljubav padaju u vodu zato jer sam rekla da ne bih to uradila? Zar mu je bitno jedino kako bi se on osjećao u svemu tome? On ima mana, kao i svi, i možda bih i ja mijenjala štošta na njemu, ali zar bih mu to tako otvoreno rekla?! Pokušala bih na neki suptilni način, uostalom, udala sam se za nejga i prihvatila ga takvim kakvim ga je Bog dao. Bitan mi je on kao čovjek. Šlag na kraju je podatak u history-u na compu koji sam vidjela a to je googlanje slika i videa „super zgodnih i sisatih žena“ (sorry na rječniku). Nije to prvi put, ali sam do sada šutila. Ne razumijem, zašto? Žašto mu je potrebno da gleda druge žene kada živi sa mnom, kada svim svojim postupcima pokazuje da me voli, zaista. Ali, možda je samo dobar glumac?? Moram napomenuti, kako god vama to zvučalo: ja sam zaista jako lijepa, zgodna, uspješna (i neka mi Bog oprosti u svemu navedenom bolja od njega). Ne znam šta raditi, ne vidim potrebu razgovarati sa njim, baš sam nekako..... ostala bez ijedne pametne riječi..... Btw, ne razgovaramo od tada, osim kada je neophodno (dakle, 2-3 dana).