Bok curke, imam problem i molim vas za pomoć. prije mjesec dana sam ostavila dečka i doslovno izbacila iz stana koji smo kupili..on se preselio u stan od obitelji..razlog moje neuračunljivosti i izbacivanja iz stana je taj što nikako ne prestaje izlaziti sa dečkima, nije često ali kada ode, ne zna se javiti, ne kaže mi unaprijed da će negdje otići ružiti pa ja zovem pa se on ne javlja i odmah mi padne na pamet, pa da se nije nešto dogodilo..i tako nakon skoro 4 god. veze sam pukla i stala na kraj tome..naravno da ne spominjem njegovu mamu koja nije prestajala biti dosadna, znala je zvoniti ujutro rano ili na telefon da nas hoće vidjeti..ja sam se distancirala od nje i nisam imala nikakav odnos s njom..doslovno da smo se izbjegavale na cesti ako smo se vidjele..luda žena kojoj niti jedna žena nije dovoljno dobra za njenog sina.. sada se mi nađemo, popričamo i on je navodno shvatio da je pogriješio, da sada vidi šta je izgubio i sve te priče da mi se hoće vratiti... moji osjećaji su i dalje tu, samo sam se nekako već naučila biti sama( iako je od prekida prošlo mjesec dana) posvetila sam se sebi i svojim nekim hobijima, prijateljima, poslu i obitelji i imam dvije prekrasne mace koje jedva čekaju da dođem s posla i da se s njima bacim na igranac:) ne znam što da radim, meni je ovako super dok sam solo, tolko me povrijedio da sam umorna uopće s njim pričati a kamoli se nalaziti ili opet početi vezu.... molim vas, šta mislite, jesam li ispravno postupila kada sam prekinula tu vezu?..

hvala curke:) pozdrav