Bok cure! Ja sam sama cijeli život, a imam 24, dani su mi uglavnom ispunjeni studiranjem, spavanjem i ljenčarenjem. Uvijek sam bila zaljubljive prirode ali su mi se sviđali ljudi koji su na ovaj ili onaj način nedostupni-ili zive daleko, ili su u vezi, ili su prestari za mene itd. Tek odnedavno počeli su mi se sviđati neki ljudi iz moje okoline s kojima bi veza mozda i mogla biti ostvariva, ali brzo se izvucem iz toga i nanovo zaljubim u nekog nedostupnog. S jedne strane htjela bi napokon vezu, s druge strane bjezim od nje. Uvijek se bojim da ako mi se priblizi osoba koja mi se sviđa, da nesto nece biti u redu sa mnom-da cu izgledati grozno taj dan,da neću imati žvakaću, ili neka treća glupost i da mu se zbog toga necu svidjeti. Bojim se da cu ako nekome pokazem da mi se sviđa ispasti jadna, kao da je to nesto ponizavajuce, a također često mi se desava da kad saznam da se ja nekome sviđam-ta osoba se meni zgadi...onda valjda ne volim samu sebe pa mi je čudno da me netko drugi voli. Shvatim da sam uzasno osjetljiva u situacijama kad me netko koga jedva poznajem mrko pogleda, jer onda cijeli dan mislim zasto me mrko pogledao. Samopouzdanje mi je dosta loše, nekad mi i dođe da obučem npr.otvoreniju majicu, ali se onda sva zgrbim i jedva cekam da se presvucem. Ima li netko savjet kako se iskopati iz ovakvih osjecaja, jer imam dojam da me muce stvari koje muce 12-godišnjakinje?