37 sam godina i vec godinama solo i pitam se dali cu naci srodnu osobu kraj sebe...nedavno sam primjetila da se pocinjem radovati malim stvarima u zivotu i nesazaljevam se vise sto sam sama.Dali je u biti normalno prihvatiti svoj zivot onakvim kakav je i poceti gledati kao nesto pozitivno ...da je zivot puno vise no imati partnera uza sebe? Ima dana kada je sve tako crno i bez nade ohh strasno mi je tesko tada...

Dali da jos uvjek se nadam ljubavi i sreci u dvoje i prihvatim ovu situaciju kao nesto sto zasada mora biti tako? Molim vas neka mi odgovore zene koje su bas u totalno istoj situaciji...hvala :)