Cure, molim vas savjet šta da napravim u vezi susjedovog mačka. Naime, imam kod kuće 2 mace, ženkice, obje sterlizirane. Prave su kućne mace, čiste, uredne, spavaju u kući, kreću se isključivo po vrtu, tu i tamo odšetaju do susjedova vrta, već ih svi susjedi znaju i vole ih. Prije 3 godine susjed je dobio malog mačka, mužjaka, preidvog žućkastg tigrića. Međutim, njegov mačak ne spava u kući, najveći dio vremena provodi kod nas u vrtu (što nama ne smeta jer je stvarno umiljat mačak, prava maza). S vremenom je otkrio gdje stoji hrana za naše mace (u kući) pa ulazi, jede njihovu hranu, kada je zima znala gaje mama pronaći kako se uvukao negdje na stolicu pa spava. Kako je mama u prizemlju, onda on nesmetano ulazi i izlazi (dečko i ja smo na katu pa onda nemamo baš doticaj s njime), ona ga je zavilila, ali jednostavno nema financijskih mogućnosti, niti želi preuzeti brigu o njemu i hraniti ga. U više navrata je upozoravala susjede, na lijepo, ali njihov odgovor je uvijek da on nije kućni mačak i da ga drže vani i ne mogu ga kontrolirati. Njoj bude žao pa mu opet da jesti (znam, znam, njena krivica, ali opet kužim je jer je to nevjerojatno kako se taj mačak veseli kada mu netko priđe i mazi se). Problem je što je sada on već dovoljno velik za parenje, ide okolo i neki dan smo primjetili negu ogrebotnu na čelu. Iz dana u dan je to sve veća površina bez dlake i mene je sada strah da se ne radi o mikrosporozi, gljivičnoj bolesti. Mi smo uvijek pazili na naše mace što se tiče raznih boleština, za svaku sitnicu letimo veterinaru, pregledavamo ih ne bi li primjetili kakve promjene na koži i u dlaci i ne želimo sada da dolaze u doticaj s njime. A opet, ne znamo kako ga potjerati jer se naučio boraviti u našem vrtu. Rekla sam mami neka opet razgovara sa susjedima jer to nije baš sitnica ako se radi o toj bolesti (ne mogu tvrditi, ali bolje biti oprezan), samo me strah da će oni opet reći da on nije kućni mačak i naći neki izgovor. Ja bi još i odvela veterinaru, ali nemam namjere plaćati troškove pregleda i lječenja tuđeg mačka, a žao mi ga je. Ne znam šta da napravimo, kako da postupimo i da ih uvjerimo da preuzmu brigu o njemu, ponavljam da on nama ne smeta ali više ga ne možemo hraniti, niti voditi brigu njegovom zdravlju. Jendom smo ih pitali da li ga možemo nekome pokloniti (bilo je interesa od neke naše rodbine, zaljubili se u njega kada su vidjeli), a oni su odgovorili da je to mačak od njihove djece i da ga ne možemo poklanjati.