Upomoć. Mislim da sam na rubu depresije. Živim s dečkom već 5 mjeseci, tih pet mjeseci nemam posao. Tražim ga, poduzimam sve što mogu. Prošlo je previše vremena od kad ne radim i ne znam kud bi sa sobom. Preko dana pospremam, kuham, idemo u šetnju, itd. ali svejedno se osjećam beskorisno. Dečko kaže da ću naći posao i da će biti u redu. Znam i ja to, ali treba mi što prije. Nemam si čime spriječiti da razmišljam previše. Imam ogromnu želju za djetetom, ali smo ustanovili da je realno da bar još 2 godine od toga ništa. Trenutno me ne uveseljava apsolutno ništa nego pomisao na to. Ako uskoro ne počnem raditi postat će mi još gore, dosta mi je da svaki dan bar jednom završim sa suzama u očima jer mi je svega dosta...