Pozdrav svima,evo da se javim,da umorim ovaj očaj,ovu tugu koja me proždire i nevolju koja me snašla.Očajna sam,tužna,nesretna i sve naj-naj gore,Bože ovo je kao da sanjam.Danas sam sahranila mog dragog oca,jedino živo biće koje je ostalo od moje obitelji.Kao da sam znala,u petak nisam cijelu noć spavala,bila sam strašno nemirna,kao nekakav predosjećaj,moj dragi tata je umro u subotu ujutro,a ja planirala sa sinom jučer doći kućiKakav šok,pitam se šta je iduće.Znam da nije imao još puno života,zato sam tako često i išla,ali ipak je šok.Nisam još došla kući,nisam još sve ni platila za pogreb,a nekako mi se više nikud ni neide,nemam više volje ni snage,kao da se cijeli svijet srušio na mene.Nekad se zapitam gdje sam toliko griješila da me tolika kazna stigla,a da nekažem kako se gušim u svemu tome,baš sam izgubljena.Opet nemogu spavati,jedva sam dijete smirila,jadan,više od šokova i on se izgubio.Ovo kao da je neki horor-film,užas.Otkad sam saznala za onu curu,meni se svijet okrenuo naglavačke,ja nemogu opisati riječima taj osjećaj i svoje sadašnje stanje,ali mislim da ćete razumjeti o čemu pišem.Jesam čvrsta,ali pobogu,nekako mi samo loše stvari u životu.Sjećam se kako mi je ne tako davno umro brat pa se sestra rastala,onda muž sa svojim sra..ma,sad otac,recite mi jel može biti išta gore,ima li većega i dubljega dna od ovoga,dokle uopće seže Božja moć i kako čovjek preživi sve to i ide dalje?Nemojte mi pisati da idem psihijatru ili sl.samo mi recite šta da napravim da se dignem na noge,da napokon"živim",sva ova bol me guši i nemogu disati.Trenutno mi je očeva kuća ogromna jer je prazna i hladna,sve one slike,ma užas.Drage žene,molim vas,pomozite OPET! Tužna Jasna!!!