Pozdrav. Radni dan mi traje jako dugo. Dođem kuci oko 18h i onda nisam ni za sto. Obično se samo povlacim po stanu, jedva nesto skuham, sklonim samo ono osnovno da se moze zivjeti. Suprug isto naporno radi, ali pomogne mi u kucanskim poslovima kad god moze. Kad dođe vikend zelim sve, i da se odmorim i da negdje idem i da mi se sve blista u stanu. Ali obicno nista od toga ne bude. Ako negdje odemo, stan nije cist, opet dođe radni tjedan i ja nezadovoljna. Ako ostanemo u stanu, obicno odmaram i nikad ne stignem uraditi sve sto sam htjela. Ako iapk nesto pocistim, javi mi se neki panicni momenti kad umislim da mi se zivot samo svodi na ciscenje stana i rad na poslu. Niakako da se izvucem iz tog svega i uzivam. Svasta pokusavam, slusam motivacijske govornike, pokusavam se dignuti, razgovarati sa superugom, ali nista ne rezultira nekoj promjeni. Zivot mi je takav vec sigurno dvije god.a i njemu. Planiramo na trcanje, ali nikaoo da krenemo jer dolazak s posla želi samo odmor... Zapitam se da li su svi danasnji poslovni tako iscrpni ili smo mi trebamo to mijenjati, mada ovdje nam je sigurna placa, stalni radni odnos... nije momenat za nesto mijenjati u tom pogledu.Da li neka ishrana moze malo dati tijelu vise energije, a opet ne vjerujem vise i u ovo nase umjetno voće, ko zna sta tu sve ima, mozda je zdraviji cips haha. Zaista nisam pametna, cesto mi je nizak pritisak, mozda me i to malo obara, ali ne mogu se pomiritis tim da ja sa svojim 29g pođem piti tablete za pritisak ...? ma li iko ideju sta mi (nam) je ciniti?