Pozdrav. Molim Vas za savjet jer ovako više ne mogu dalje. Naime,po prirodi sam sramežljiva,povučena.Imam problema u javnosti,osobito ako sam sama,ne mogu normalno proći pored hrpe ljudi ili ući u autobus,biti na stanici,a da ne poželim pobjeći od tuda,uhvati me neopisiva nervoza,strah,onda spustim pogled i brojim minute da to sve prođe,da se napokon negdje mogu sakrit u neki kutak ili biti sama na "sigurnom". Kad izađem van osjećam se tako nervozno dok nešto ne popijem,dok mi svi govore kako izgledam predobro ja ne vjerujem u to,znači samopouzdanje mi je na nuli,iako ne bi trebalo biti jer sam ono slatka,zgodna cura kako svi kažu. Da ne pričam o dečkima,nikad se nisam poljubila,kad god neki dečko želi biti prisniji sa mnom,plesat ili da me zagrli,stavi ruku na krilo,gleda me u oči,blizu mi je ja se ustrtarim,pobjegnem. Strašno je to sve,ne mogu više ovako,imam 18 godina i nikakav život iza sebe,ovo me sputava u svemu. Koliko god da sam inteligentna i imam potencijala to ne dolazi na vidjelo jer se bojim to pokazat,bojim se što će netko tamo pomislit o meni. Kad sam na praksi koliko god znam svoj posao bojim se to napravit,uhvati me panika kada me kontroliraju sestre i liječnici,pacijenti. Molim Vas za pomoć. Ne znam kako riješit ovaj problem,otići psihologu ili što?