Pozdrav drage moje
Imam 20 godina, ne znam više komu se obratit i s kim popričat pa se nadam da ću od vas dobit nekakav ohrabrujući savjet. Prije 7 godina, dok sam još bila u osnovnoj školi imala sam jednu fazu gdje sam pala u depresiju i nisam puštala nikog blizu sebe. Trajala je par 2, 3 mjeseca te nakon toga su se svi moji "prijatelji" okrenuli protiv mene. Moji su inace iz malog mjesta oko 5000 stanovnika gdje se svi međusobno poznaju. Tada sam bila prozivana i gledana od strane moje generacije kao da sam napravila ne znam kakve grozne stvari iako jos ne znam zasto se sve to dogodilo. Moje 3 najbolje prijateljice su radile svasta protiv mene i sirile traceve na sve strane (po drustvenim mrezama, u skoli...). Otisla sam iz tog mjesta, preselila se u veliki grad i tamo zavrsila osnovnu skolu. Pokušala sam par puta kontaktirat s njima ali one nisu htjele, naravno sad je ona svaka na svojoj strani nisu ni međusobno tako povezane iako su ostale u istom mjestu zivjeti. Međutim problem je u tomu sto ja njih cesto sanjam, to me muci. Od tada sam izgubila samopouzdanje i ne vjerujem nikom vise. Pazim sto radim i sve drzim pod kontrolom (tko mi sta gleda na drustvenim mrezama koga mogu imat za prijatelja...) i pazim da moji sadasnji prijatelji, decko ili bilo ko drugi nebi imao bilo kakvo poznanstvo s njima. Cesto ih sanjam kako smo se pomirile, to me uzasno koci u zivotu. Znam da je tolika glupost ali ni sama ne znam zasto me to toliko muci. Molim vas recite mi kako mogu rijesiti svoj problem.