Pozdrav cure! Evo da vam i ja pišem o svojim problemima. Današnji dan mi je bio jako stresan pa rekoh da si dušu olakšam. Eh imam majku, za koju ni sama nisam sigurna je li potpuno mentalno zdrava, moji ukućani i ja tvrdimo da nije, a vanka se ljudima predstavlja kao normalna- uopće neznam koja bi to bolest mogla biti, ali trebam je nagovorit da ode psihijatru, a neželi. Kako da je prisilim?? Uništava nam život sigurno zadnjih 10 godina. Ja sam jedno vrijeme živjela samostalno, no nedavno sam ostala bez posla i morala sam se vratiti kući. Imam i sestru kojoj je teško živjeti u takvoj zajednici pa eto, iz više razloga sam se vratila. Otac radi po cijele dana i vjerojatno moli boga da neide kući jer je strava postalo. Naime moja majka je s drugim ljudima uljudna, nasmijana (do te mjere da nitko nebi vjerovao da mu ispričam što radi doma, da je to ista mila ženica), nas doma psihički maltretira. Samo čeka što da pregovori, nisi dobro ovo, glupa si za to, nesposobna , tko će te takvu, a ta ista žena depresivno leži i ništa neradi, nema niti posao niti obavlja kućanske poslove, 24 sata je ispred tv-a i leži. Mi smo svi glupi, nesposobni, a ona nezna si ni jelo spremit. Mi nemamo prijatelja, jer smo glupi pa nam nitko ni nedolazi, a nedolazi nam zbog nje, što ćemo se sramotit. Jučer je došla iz grada i iz čistog mira se počela derat na sestru. Baš iz čistog, bez ikakvog razloga i to baš glasno vikat, mislim da su svi susjedi čuli. Počela je vikat i histerizirat kako je njoj u životu teško, kako je ona jadna, na moj povišen ton da prestane, samo je nastavila još glasnije urlat da ja nju maltretiram, neka svi čuju...Mislim evo nebi pisala da nije postalo neizdrživo. Nekad se i noću digne i viče na nas da smo nesposobni, nemožemo niti spavat. Sestra mi još ide u srednju školu, nije ni punoljetna , a ja imam 24 godine. Nemamo novaca, posao tražim od kad sam ga izgubila, šetam od razgovora do razgovora , ali ništa. Nemamo neku rodbinu dobru, zapravo oni ni neznaju kako nam je i nezanima ih. Neznam što da napravim...Kako prislit je da ode psihijatru ili bilo što. Psihički će nas dotući, samopouzdanje je sestri i meni na nula. Živimo doslovno u strahu od njenih reakcija i hoće li biti još gore. Nebi se čudila da nas jedan dan prijavi da je maltretiramo, toliko je da izvinite luda. Ako je netko imao sličnih iskustava ili bilo što kao savjet je dobrodošlo. Još da napomenem da je vrlo sklona prikazivanju sebe kao žrtvu pa neznam ako i psihijatar razgovara s njom kako bi ona to predočila.Jedino što uzima je normabel za smirenje u liječnika opće prakse, ali to izgleda nije ni približno što njoj odgovara. Nastojala sam skratit problem, ma da bi mogla danima pisat o njenom ponašanju. Gledam kad skupim nešto novaca i kad sestra bude punoljetna za godinu dana, da se preselimo. Sad uopće ni nekomuniciramo s njom, ali ona i dalje svoje uporno. Hvala Vam puno