Ovako neznam od kud bi krenula. Imam 21 godinu, nedavno me ostavio dečko. U nazad dvije godine umro mi je ujak, ujna, prijateljicina majka(susjeda) i još nekoliko poznanika srednjih godina. Moja majka oduvijek je nekako boležljiva, često zna govoriti kako ima rak iako joj do sad nije dijagnosticiran nikakav maligni tumor. Moj problem je što sam uz tugu zbog prekida veze i osjećaj usamljenosti, u paničnom strahu od gubitka voljenih, majka sad ima nekakve polipe na maternici i jajnicima, i trebala bi na kiretažu, pa bi to trebalo na analizu, ona opet govori o nekakvom raku. Ja nemogu više, psihički sam uništena. Inače sam cura pristojnog izgleda, pametna, studiram, nemogu si zamislit trenutno neku vezu ii nemam dečka/prijatelja u kojemu bi našla potporu, svi me saslušaju ali nemam nikakvog pomaka od toga. Totalno sam pesimistična, samo očekujem kad će se nešto loše dogoditi, inače imam i sestru s blažim oblikom mentalnog defekta, pitam se što će s njom biti za koju godinu, život mi nema smisla. Bila sam jako u vjeri prije, sad sam tako nekako prestala vjerovati. Idem u crkvu, ispovjedam se, pričešćujem, ali nisam sretna, sumnjam. Uz sve to imam policistične jajnike, pijem hormonsku terapiju već 3. 5 godine, i po zadnjem prestanku vraćale su mi se ciste. Bojim se i da jednog dana neću moći imat djecu. Jednu poznanicu je muž nedavno ostavio uz obrazloženje da ide naći neku koja će mu bar djecu rodit. Ne vjerujem u brak, brak mojih je isto dosta loš, a primjeri u rodbini su blago rečeno katastrofa. U ništa ne vjerujem i u nekom sam začaranom krugu iz kojega nikako ne vidim izlaza. Kako da si pomognem? Nisam sretna, neznam kako dalje... Čini mi se kao da sve ovo nema smisla.. i nemojte mi reći da idem kod psihologa jer u maloj sam sredini i toga kiod nas nema...Da li se netko od vas nalazio u ovakvoj situaciji? Kako ste izašli iz nje?