Ne znam koji je kuljučni okidač takvog mog stanja. Naime postala sam jako asocijalna, ubila sam humor i veselje, svaki dan samo jedva čekam da završim s poslom i odem u krevet. uopće mi se ne da družiti s ljudima, a svaki oblik čavrljanja me užasno počeo živcirati. U stanju sam koje mi više ide na živce jer sam svjesna toga da je jadan takav život. Mrziti blagdane, obiteljska okupljanja, svaki komentar upućen meni, svaki razgovor... Umorna sam više od toga... Imam osjećaj da sam u nekom začaranom krugu iz kojeg ne mogu van. Svaki oblik komunikacije koji netko pokuša ostvariti sa mnom mi jednostavno smeta. Jel netko bio u sličnoj situaciji? Kako si pomoći? Od kud krenuti?

Cijela situacija se pogoršava zbog same činjenice da sam ful bijesna na sebe što se u nekoj situaciji tako osjećam i onda me to još više ljuti jer ne želim biti takva...