Nakon dugih godina samovanja , pocela sam se mjenjati i neznam sto da radim. Cesto sam ukopana crnim mislima vjecne samoce u buducnosti i nevidim nista pozitivno u svom zivotu iako imam puno toga sto me treba upotpuniti. Borim se i padnem i tako u nedogled.Osjecam se da mi je zivot profulan jer nemam osobu koja me voli.Mrzim sto tako mislim o sebi ali si nemogu pomoci... netko sa slicnim zivotom i kako je to prosao?